Jedni bi ga palili, drugi obrađivali, treći separirali, a četvrti zakapali. Jedni bi to radili sami, a drugi u suradnji s prvima. A svi bi da to plati netko drugi. Sapunica oko odabira načina na koji će Zagrepčani i stanovnici Zagrebačke županije zbrinjavati otpad koji stvaraju traje već gotovo 15 godina, a rješenje nije ništa bliže. Možda je problem što, kao i u mnogočemu drugome, kuću gradimo od krova. Pa se tako svađamo oko toga treba li graditi spalionicu ili postrojenje za mehaničko-biološku obradu, a nismo u stanju organizirati ni najosnovniji proces razdvajanja otpada. Reciklaža koja je u većini zemalja EU uobičajeno ponašanje, kod nas je još uvijek uvelike tek obilježje ekološki angažiranih ekscentrika. Englezi kažu – smeće jednoga čovjeka drugome je blago. Dok to ne shvatimo, sve daljnje rasprave zapravo su beskorisne.
