Nakon svojedobne saborske odluke da se i Oluju, suprotno nacionalnim interesima, prepusti Haaškome sudu, bezbrižni su valjda ostali samo hrvatski politički naivci. Po toj već tradicionalnoj budalastoj crti bili su uvjereni u bezuvjetnu “europsku demokraciju i pravednost”. Politički su pokvarenjaci potiho likovali. Danas je pak, većina Hrvata, premda zaokupljena svojim svakodnevnim brigama, zabrinuta i što će biti s generalima Antom Gotovinom i Mladenom Markačem. Jedni se uzdaju da će “pravda pobijediti”. Drugi su oprezni, skeptični spram konačne sudske presude. Presudu pak svi s tremom iščekuju, znajući da bi njezin pravorijek mogao imati utjecaj ne samo na živote generala i njihovih obitelji nego i na ukupnu sudbinu Hrvatske.
Za Hrvate valjda i nema dvojbi kada je o generalima Gotovini i Markaču riječ, o njihovoj nevinosti. Kao što je nekoć postojalo uvjerenje da su generali u Haagu nepravedno optuženi, trpko je osjećanje nepravde, poslije drakonske prvostupanjske presude, još i naraslo. No, hrvatska ogorčenost Haagom počela je odavno, a kulminaciju je dosegnula lovom na generala Gotovinu. Ratnika koji je postao simbolom hrvatske ratne pobjede hrvatski su dodvorice, kao i uvijek kroz povijest, za tuđe interese, hvatali kao da je razbojnik. Kada su ga “transferirali” svoje su nedjelo besramno javno čak podmetali kao nacionalni interes! Usprkos toj prijesnoj laži sanaderovske vlasti ljudi su u izručenju hrvatskih generala Haagu ipak vidjeli samo običnu providnu političku trampu – razmjenu generala za približavanje Hrvatske EU.
Generali Gotovina i Markač (i drugi naši generali) taoci su i žrtve hrvatskih i međunarodnih političkih mešetara i mufljuza. Naših srebroljubaca i ništarija, koji se javno busaju u domoljubna prsa, a potajice nam pokazuju “bosanski grb”, podmećući svoje sluganstvo kao državničko umijeće. Strani su pak maheri sud u Haagu učinili političkim sudištem. Hrvatska je naivnost u početku Haaga vjerovala da je EU idila, a ne interes, da je sud osnovan da sudi agresorima na Hrvatsku. Ubrzo se vidjelo da sud neće biti samo pravno nego i političko sudište i da neće suditi samo srpskoj agresiji, već i hrvatskoj obrani.
Nijedan general iz vrha JNA nije priveden u Haag. Vukovar je do temelja razoren, ali nitko u Haagu nije odgovarao za njegovo rušenje. Osjećaj nepravde je još i pojačan blasfemičnom činjenicom da je pukovnik Veselin Šljivančanin zapravo oslobođen krivnje za pokolj vukovarskih ranjenika na Ovčari!
Dok su armijski generali mirno doživjeli penziju ili pak umrli kao penzioneri, hrvatski generali koji su branili Hrvatsku od velikosrpske vanjske i unutrašnje agresije danas su u haaškom zatvoru. Tereti ih se da su sudjelovali u protucivilnom “udruženom zločinačkom poduhvatu”. Nakon što su srpski topovi od Vukovara učinili groblje i ruševinu, generala Gotovinu optužuje se za “neselektivno granatiranje” topovima neokrznutog Knina! Dojam je da se sud više bavio političkim konstrukcijama i time tko je sudjelovao na sastanku na Brijunima, nego činjenicama je li netko zaista nešto u Oluji učinio. Sudu kao i da nije do utvrđivanja ratne istine, već do pravljenja trulih političkih kompromisa, tj. do simetrije krivnje.
Ta je nepravedna namjera vidljiva i izaziva osjećaj gorčine. Koliko nepravda mnoge Hrvate boli, možda je najzornije iz postupka poznatoga glumca Gorana Višnjića koji je iz Amerike došao u Haag podržati optužene generale. Drugi, također svjetski poznati Hrvati, svatko iz svojih razloga, odustali su od takve javne podrške generalima. Višnjićev je čin patriotska gesta slična onoj pokojnog Dražena Petrovića koji je pred zgradom UN-a štrajkao glađu za Hrvatsku. Mnogi Hrvati koji za generale osjećaju isto što i Višnjić, čekaju ishod haaške presude.
Premda su uvjereni da generali nisu krivi, ne usude se, zbog politizacije Suda, vjerovati da će oni biti i oslobođeni. Ne usude se pouzdati u takvu mogućnost i zbog tragične hrvatske prošlosti koja, što bi rekao Krleža, pokazuje da Hrvati na međunarodnoj političkoj lutriji nikada nisu dobili glavni zgoditak. Može li ga se dobiti na haaškoj lutriji?
ako se mladiću ne sudi za zlodijela u hrvatskoj tako da nema potpune istine nego te sudije prošetati kninom i vukovarom da vide razliku a ove što su pisali optužnice protiv nasših generala doživotno protijerati iz hrvatske i sva pokoljenja --