Zgodno se to poklopilo. I Jadranka Kosor i Zoran Milanović moraju se početi brinuti za svoj politički opstanak. Kosorova mora preživjeti loš imidž HDZ-a i pretočiti svoj sve bolji rejting na stranku, a Milanović bi morao suspregnuti vlastiti ego i otvoriti prostor stranci prije nego što posve nestane pod njegovom ‘težinom’. Zajedničko im je što ni Kosorove nema bez HDZ-a, ni Milanovića bez SDP-a. Različito je što bi HDZ-u, kako se čini, nakon Sanadera bilo znatno teže bez Kosorove, a SDP-u nakon Račana znatno lakše bez Milanovića. Dvije najveće hrvatske stranke nalaze se, naime, na prekretnici. U objema se događaju previranja, s tim da Kosorova mora preuzeti više (o)vlasti ako želi opstati, a Milanović svoje mora početi dijeliti s onima koji znaju što je potrebno da se pobijedi na sljedećim izborima. U HDZ-u kipi zbog afera koje stižu jedna drugu i sve dublje umaču istaknute HDZ-ove starješine u kojekakve mutne poslove. Lako je bilo uz kratkopamteći narod preživljavati uz tri afere godišnje, ali tri afere tjedno pokazuju koliko je toga nagomilano u Hrvatskoj pod zaštitom najmoćnije stranke. SDP, međutim, ima drugi problem. Toj stranci kao da je netko isisao život. Inertan je, mlitav, bez ikakvog stvarnog nuđenja alternative, iako je ona u ovom trenutku važnija SDP-u nego građanima, jer građani će naći druge opcije, a SDP mora biti alternativa da opstane. Beskrajno talentirani za odabir narodu posve nezanimljivih tema, SDP-ovci postaju politički marginalci, a iščekivanje da se predsjednik stranke očituje o onome što doista tangira ljude završava, recimo, napadom na udbaše u novinama. I dok se Kosorova mora pobrinuti da učvrsti Vladu kako bi stekla kapital da riješi unutarstranačke probleme, Milanović bi trebao učvrstiti stranku kako bi uopće mogli danas-sutra ‘pucati’ na svoju vladu. Ako to ne može, treba priznati da ne zna voditi veliki sustav, a ne svoditi ga na mjeru kojom možda može upravljati. Sve dok se u medijima SDP pojavljuje kao stranka koja ne zna što će s Bandićem, a najjači se ljudi igraju ‘zamrznute babe’, sleđeni pod Milanovićevim pogledom – dok čekaju da se sam spotakne kako oni ne bi prljali ruke – stranka gubi na političkoj težini koliko god anketa napravili i koliko god se uvjeravali da u njima dobro stoje. U ovom je trenutku, naime, Kosorova u mnogo boljoj poziciji. Vjetar u leđa daje joj popularnost i HDZ-ovi lisci i jastrebi vide da im je bolje ne talasati protiv predsjednice. Uvlačeći sve veći broj ljudi izvan stranke u svoj krug suradnika, Kosorova popločava stazicu kojom može stići i do relativno bezbolne rekonstrukcije vlade. Mnogi već vide izvanstranačke alternative Kalmeti, Šukeru, Polančecu, Jandrokoviću i sviđa im se pomisao na puzzle od izvanstranačkih ljudi koji bi Kosorovoj dao alibi da pred strankom u ime narodnih interesa brani svoje poteze. Tko bi, uostalom, u HDZ-u sada mogao imati nešto protiv da se uz premijerku smješka i novi ministar Ljubo Jurčić? S njezine je strane poruka jasna: kada se nije mogao smješkati u SDP-ovu, može se smješkati u njezinu timu. To je dobra podloga za parlamentarne izbore, iako bi ih, da je po zaslugama, HDZ nakon svega trebao izgubiti. Međutim, Kosorova svojim potezima pokazuje da može okupljati ljude, a u SDP-u je atmosfera kao da se priprema egzodus. Ako izbace Bandića, tko će s njim? Ako ga ne izbace, hoće li on izbaciti Milanovića? U HDZ-u možda ne polažu neke nade u Hebrangovu pobjedu, ali mu ne ruše dostojanstvo. U SDP-u navodno podržavaju Josipovića, ali mnogi navijaju za Bandića. HDZ-ovci svoju predsjednicu u ovom trenutku vide kao slamku koja ih drži na površini, SDP-ovci svog predsjednika kao uteg koji ih vuče prema dnu. I dok ne riješe svoje unutarstranačke probleme, za obje je stranke recept jednostavan: HDZ Kosorovu mora pokazivati što više, SDP Milanovića što manje.
Hrvatska vlada i hrvatska diplomacija je jako dobro odradila posao i uspjela odblokirati slovensku blokadu i sasvim je jasno da je to kosoricina zasluga,milanovic se nebi trebao uopce pojavljivati!!!