Imamo razloga za veselje – poručio je u izbornoj noći Tomislav Karamarko i nije pretjerao. Nakon prvoga kruga lokalnih izbora najveća oporbena stranka ima dobar argument da svoj rezultat proglasi uspjehom. HDZ je uspio zadržati, ili je na dobrom putu da zadrži, vlast u svim važnijim središtima u kojima je bio na vlasti, u nekoliko većih gradova poput Šibenika i Dubrovnika u drugi krug ulazi sa šansama da preotme vlast lijevoj koaliciji, a kao šlag na tortu došao je i rezultat iz Zagreba gdje su pridonijeli tome da njihovi arhiprotivnici iz SDP-a izgube vlast prvi put u posttuđmanovskoj eri.
Stranci čiji je rejting veći dio prošle godine stagnirao, a čelni čovjek i dalje strši na vrhu ljestvice najnepopularnijih političara u državi, taj rezultat nedvojbeno je razlog za zadovoljstvo. No, za euforiju koja se u izbornoj noći mogla osjetiti u izbornom stožeru stranke, pa čak i iščitati iz govora HDZ-ova čelnika, u ovom je trenutku ipak prerano. Za proglašavanje konačne pobjede HDZ će morati pričekati rezultat drugog kruga izbora.
Kada je preuzeo funkciju predsjednika stranke, Tomislav Karamarko kao prioritet svoje politike odredio je revitalizaciju HDZ-a u četiri najveća grada – Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Bio je to logičan cilj, s obzirom na to da je pozicija u velikim gradovima, u kojima živi trećina stanovništva Hrvatske, nužan predlegitimitet opcije koja želi preuzeti vlast i na državnoj razini.
Na prošlim izborima HDZ-ovi kandidati ni u jednom od tih gradova nisu ušli u drugi krug izbora za gradonačelnika, a u gradskim skupštinama bili su daleko od sudjelovanja u vlasti.
Danas, četiri godine poslije, unatoč nešto boljim rezultatima u Rijeci i Osijeku, HDZ je i dalje u dubokoj oporbi. U Zagrebu, pak, postignut je lošiji rezultat nego 2009. godine, ali zahvaljujući izbornoj matematici HDZ bi mogao sudjelovati u vlasti. Dakako, to se može tumačiti kao veliki uspjeh, no isto tako je evidentno da će stranka uskoro biti suočena s ozbiljnim izazovima koaliranja s nezavisnim Milanom Bandićem.
On je već najavio ekspanziju i na nacionalnoj razini, a nije teško pretpostaviti da pritom računa i na dio HDZ-ova biračkog tijela. Kako će se u tim okvirima HDZ postaviti prema Bandiću u Zagrebu? Ta bi se koalicija dugoročno mogla pokazati bremenitom, a HDZ u kontinuiranoj opasnosti da ih Bandić, uz pomoć koalicije HSLS-a i HSS-a te nekih prebjega iz drugih lista – primjerice troje zastupnika HSU-a – učini nepotrebnima.
Na kraju ostaje Split, grad za koji su u HDZ-u i smatrali da je izgubljen zahvaljujući prikrivenoj koaliciji Ive Sanadera sa Željkom Kerumom prije četiri godine.
Tamo je, pak, gotovo izvjesno da će SDP uz podršku ideološki bliskih lista Ivana Grubišića i Marijane Puljak osigurati većinu u Gradskom vijeću, a taj bi dogovor mogao dati i važan vjetar u leđa esdepeovcu Ivi Baldasaru u drugom krugu izbora za gradonačelnika. Ostvari li se takav scenarij, hoće li se moći govoriti o konsolidaciji stranke u velikim gradovima?
Neizvjesno je i u još nekim važnim sredinama. Hadezeovci nisu skrivali da im je jedan od strateških ciljeva povratak vlasti u Vukovaru, Dubrovniku i Šibeniku. U Vukovaru SDP-ov gradonačelnik Željko Sabo u znatno je boljoj situaciji nego poslije prvog kruga na prošlim izborima, u Dubrovniku Andro Vlahušić (HNS-HSS-SHUS) unatoč nepravomoćnoj presudi za pronevjeru ima prednost pred HDZ-ovim kandidatom, dok najveće šanse za uspjeh drži Željko Burić (HDZ-HSS-HSP AS-HČSP) u Šibeniku.
Treba pridodati i činjenicu da ozbiljan boj HDZ-ovcima slijedi i u Splitsko-dalmatinskoj županiji gdje njihov Zlatko Ževrnja u drugom krugu ide na megdan don Ivanu Grubišiću. Pa dok Karamarko slavi “plavu Hrvatsku”, još postoji realna mogućnost da se HDZ-ovim porazom u Splitu i županiji dogodi “crvena Dalmacija”. Bi li i onda u HDZ-u imali razloga za veselje? Zagorci kažu da se penezi broje na zadnjoj štengi, a u HDZ-u bi se tijekom iduća dva tjedna trebali pobrinuti da na zadnjoj štengi imaju što brojiti.
