Digli smo se iz provalije, prošli smo katarzu – po tko zna koji put poručio je šef HDZ-a Tomislav Karamarko u tjednu kad je podignuta i peta optužnica protiv bivšeg šefa te stranke i premijera Ive Sanadera. Ta završena katarza svojevrsni je Karamarkov forte, tu riječ ponovio je više od bilo koje druge otkad je preuzeo čelnu poziciju u stranci. A katarza je, piše u rječnicima, očišćenje, pročišćenje, oslobađanje – kako fizičko tako i psihološko. Kako u HDZ-ovu slučaju izgleda to čišćenje, danas je još nejasno. Stranka je promijenila čelništvo, no ono i danas sadrži cijeli niz ljudi koji su tamo bili i u vrijeme Ive Sanadera. Dapače, čak i uz iste povlastice. Primjerice, Božidar Kalmeta, jedan od integralnih članova Sanaderova režima, doživio je tešku katarzu prelazeći s ministarske plaće od oko 19 tisuća kuna na plaću saborskog zastupnika od 17 tisuća kuna, uz puno lagodniji životni ritam. Stranka doduše jest “očišćena” od nekih ljudi koji su držali istaknute položaje u vrijeme Sanadera, no uglavnom je riječ o onima koji su bili izravno vezani na bivšeg premijera, bez uporišta u stranci. S druge strane, stranku je napustio i gotovo jednaki broj ljudi koji nisu bili Sanaderovi jataci, ali su bili oporba novome šefu stranke.
Što se tiče institucionalnog čišćenja, ni tu baš nisu jasno vidljivi rezultati. Za stranku čiji je donedavni čelnik po sudskim optužnicama, ali i općem dojmu javnosti, bio šef i organizator najrazgranatije i najozbiljnije korupcijske hobotnice u povijesti zemlje, novi vrh HDZ-a pokazao je vrlo malo interesa da ustroji unutarstranačke mehanizme koji bi spriječili stvaranje nekog novog Sanadera u budućnosti. Struktura moći u stranci je ista, apsolutistička pozicija predsjednika polako, ali sigurno, gradi se kooptiranjem novih članova bez izbornog legitimiteta u Predsjedništvo. Najavljeno uvođenje izbornog sustava po principu ‘jedan čovjek jedan glas’ zasad je još uvijek tek u planovima.
Utoliko, legitimno je pitanje što se to u HDZ-u, osim logotipa i nekoliko ljudi na vrhu stranke, promijenilo? Izgubili su vlast, a iako to po shvaćanju članova stranke i jest neka vrsta katarze, logično je da građani u trenutku kad se svakim danom otkriva sve više dokaza o golemom lopovluku iz vremena kad je HDZ držao vlast, očekuju više. Uostalom, stranci još uvijek predstoji i izricanje presude u slučaju Fimi media, gdje bi kaznena odgovornost mogla biti i trajno formalizirana. Tomislav Karamarko dosad je te grijehe prošlosti nastojao relativizirati kroz individualizaciju krivnje. U tom svjetlu šef HDZ-a je u svom govoru na HDZ-ovu izvještajnom saboru javnosti i uputio mlaku ispriku o tome kako žali zbog nedjela pojedinaca.
Ipak, je li to dovoljno? Ne ulazeći u procjene istinitosti tvrdnji kako su članovi HDZ-a i njegova vodstva bili nesvjesni djela svog čelnika, neosporno je da HDZ snosi dio odgovornosti za njih. Jednostavno rečeno, izvor moći koju je koristio za počinjenje navodnih krimena koji mu se stavljaju na teret bila je bezrezervna podrška koju je Ivo Sanader uživao u stranci. U trenutku svog naprasnog odlaska, Sanader je u HDZ-u bio obožavan. Nije ni čudno zašto. Pod njegovim vodstvom stranka je suvereno držala vlast u Hrvatskoj, a to je i krajnji cilj političkog djelovanja.
Ipak, u moralnoj politici cilj ne smije opravdavati sredstvo, pa ni koristi za vlast nisu opravdanje za zloupotrebe koje se pritom događaju. HDZ-ovce je vlast opila, pa su se u zamjenu za nju odrekli svake kontrole nad postupcima čovjeka koji ih je vodio. Taj grijeh propusta možda nije kaznene prirode, ali je dovoljno velik da zaslužuje ozbiljnu ispriku. Želi li uistinu stvoriti novi HDZ, Karamarko mora stvoriti sustav koji će jamčiti da ta stranka više nikad obnašanje vlasti neće pretpostaviti načelima morala i poštenja. Takva katarza bila bi put prema istinskom domoljublju kakvo ‘novi HDZ’ propagira posljednjih mjeseci, a podržao bi ga i još poneki birač osim onih 20-ak posto koji bi za HDZ glasali i da ga još uvijek vodi Ivo Sanader.
>> Karamarko: Vrijeme je da se HDZ danas počne boriti za bolji život ljudi u RH
