Posve je logično da se HDZ žestoko okomio na predsjednika Josipovića. Na koga bi inače? Opozicija nije vrijedna angažiranja jakih snaga poput Hebranga, Šeksa, Jarnjaka, Matušića. To Kosorova sama riješi kad uhvati malo vremena s dvije tri ‘cake’ koje joj tog trenutka padnu na pamet.
Što, naravno, više govori o nesposobnosti opozicije da je argumentirano stjera u kut nego o sposobnosti, vještini i duhovitosti premijerke. Sebe HDZ-ovci, kao u ‘Najslabijoj karici’, naravno, ne mogu izbaciti, bez obzira na to koliko neznanja i nesposobnosti pokazali, pa nije čudo da su svi redom na pločice ispisali – Ivo Josipović. Šeks je možda još docrtao srčeko u kojem je nasmiješena okrugla glava s upečatljivim obrvama i na rub napisao: ‘Pozdrav, Stipe, ma gdje bio!’, ali sve je jasno – oni bi iz igre izgurali ni više ni manje nego onoga koga ne mogu – Josipovića.
S jedne strane predobro stoji u anketama da bi ga mogli ignorirati, a s druge pokazuje svojeglavost koju očito nisu očekivali. Što god Josipović napravi, HDZ se osjeća prozvanim žestoko mu odgovoriti.
Bilo da se sastaje s Tadićem, bilo da vrlo oprezno i uvijeno u Sarajevu govori o stvarima koje u Hrvatskoj zna svatko tko želi znati ili da reagira na predsjednika HOK-a, sve je dovoljno dobar razlog da se skoči na njega. Za Josipovića je to dobro. Drži ga prisutnim u javnosti, daje mu onu težinu – jer ne bi se valjda HDZ obračunavao s nekim tko nije važan – koju mu same predsjedničke ovlasti ne daju i zahvaljujući HDZ-u brusi svoj politički instinkt i stječe iskustvo koje mu je prije mandata nedostajalo. Metodom pokušaja i pogrešaka Josipović će svladati svoj zanat i naučiti kada se treba javljati, a kada javljanje treba preskočiti. On pred sobom ima pet godina i lagodnu poziciju.
No za HDZ je to nužno. On ne može preživjeti ako ne proizvodi podjele i ne pronalazi neprijatelje. U HDZ-u reagiraju samo po principu pucaj prije nego što te upucaju. Prepoznaju samo crno i bijelo, pri čemu sebe uvijek pokušavaju prodati pod bijelo. Oni bi rado bili opijum za narod omamljen siromaštvom i apatijom i ne vide razloga da im to ne uspijeva i dalje, ako im je uspijevalo do sada. Oduvijek HDZ želi kontrolirati i utjecati na sve institucije i oduvijek neumorno priča o demokraciji, koja bi, naravno, trebala rasti samo pod njihovim okriljem i samo onoliko koliko joj oni dopuste. HDZ se podigao na kontroli sustava, na umrežavanju i razmnožavanju, na dijeljenju i uzimanju.
Radilo se o HŽ-u ili HAC-u, policiji ili sudu, televiziji ili novinama, svugdje je udomljivao i uhljebljivao svoje ljude obvezujući ih na poslušnost, svugdje je rušio kriterije stručnosti i sposobnosti svjestan da bi mu jedino takvi mogli doći glave. I, što je za političku zrelost u Hrvatskoj najpogubnije, radio je to bio na vlasti ili ne. Prestrašena Račanova koalicija nije uspjela uvesti red i tri godine njihove vlasti u kratkoj hrvatskoj povijesti HDZ je tako dobro prekrio da ih se još malo tko i sjeća. U Hrvatskoj vlada uvjerenje da je HDZ oduvijek na vlasti, jer i kada nije bio, izgledalo je kao da jest.
No, za razliku od Sanadera, koji je svojom veličinom i drskošću naprosto davao do znanja da se ništa ne može odlučiti bez njega, Kosorova igra perfidnije. Ona kao da se cijelo vrijeme ispričava i traži zaštitu, a zapravo radi isto što i on. Ne bi se miješala u pravosuđe, ali se miješa, ne bi se miješala u slobodu medija, ali se miješa, ne bi se miješala u policiju i DORH, ali se miješa.
Kopirajući Sanaderov pristup ‘ja pa ja’, ne može podnijeti nikoga na vidiku te počinje, poput svog prethodnika, sličiti na spomenik samoj sebi. Umjesto da svakoga dana pred javnošću iznova odgovara zbog svog doprinosa siromaštvu u koje je Hrvatska potonula, ona igra na kartu spasiteljice, vjerujući da se tako neće vidjeti da je zapravo samo igrom slučaja premijerka na čelu loše vlade u državi u kojoj se loše živi. I to je istina s kojom je, nažalost, nema tko suočiti.
prix@ nemoj se idit ali posjeti malo psihijatra.