Banke u Hrvatskoj postale su “neprijatelj broj 1”. Protiv njih su se pokrenuli građani, sud, država, HNB, pa i EU. Nakon presude suca Dobranića, proteklih dana doneseno je još nekoliko odluka u korist klijenata, tako da bankarski pravni odjeli vjerojatno imaju više posla od njihovih financijskih eksperata.
Prvo je HNB objavio da će nakon njegove istrage dvije banke vratiti klijentima novac koji su uzimale za naplatu opomena za plaćanje rata kredita, a protiv nekih banaka još se vodi postupak. Ministar financija Slavko Linić predložio je pak novi zakon o potrošačkom kreditiranju kojim želi ograničiti kamate, a iz Bruxellesa najavljuju rezanje provizija na plaćanje karticama. Iako je Dobranićeva presuda nepravomoćna, a novi zakoni još nisu doneseni te je teško prognozirati tko će u končanici pobijediti, na brojnim frontovima traži se od banaka da naprave ustupke i svojim poslovanjem olakšaju život građanima, posebice onima s kreditima.
Nažalost, u Hrvatskoj je praksa pokazala kako se od banaka ne može očekivati da vuku poteze kojima će olakšati muku građana s kreditima bilo koje vrste te je stoga “udar” na banke i očekivan. Ne radi se tu samo o kamatama i švicarcu, nego i brojnim naknadama i troškovima kojima se poskupljuju ionako skupi krediti.
Zadnji potezi Linića i njegova regulatora možda su i znak promjene u ponašanju zakonodavca, ali pokazuju i njihovu pasivnost i sporost jer su se neke mjere mogle povući mnogo ranije. I ta odluka o vraćanju novca za naplaćene opomene pokazuje koliko HNB kasni jer se pokazalo da su neke banke u prekršaju još od 2008. Ni tu nepravilnost nije uočio HNB nego potrošačke udruge, a i tada je Hrvatska udruga banaka tvrdila kako “ne vidi ništa sporno u naplaćivanju opomena i da klijent svojim potpisom ugovora o kreditu prihvaća platiti sve naknade i troškove u skladu s odlukama o visini naknada za usluge”. No, pokazalo se da su potrošači u pravu i neke su banke sada odlučile vratiti novac.
Banke pak stalno ponavljaju da bi slučaju njihova bankrota pao cijeli sustav u RH. Sasvim točnim argumentom da je financijski sektor krvotok društva i kako o njegovoj stabilnosti ovisi stabilnost cijelog društva, one su se u Hrvatskoj više koristile kao prijetnjom da ih se pusti na miru. Naravno da je smisao banaka da posluju s profitom i valjda nitko ne očekuje da budu karitativne ustanove, ali od nekoga poput banaka, za čije štedne pologe do sto tisuća eura jamči država, očekuje se i barem malo društvene odgovornosti. A kakva je to financijska stabilnost društva ako tisuće građana sutra mogu bankrotirati uz pomoć tih istih koji čuvaju stabilnost društva.
Bankarska tvrdnja da je u Hrvatskoj zavladala protubankarska histerija možda je i točna, ali sasvim sigurno nije točno da je histerija nastala ničim izazvana i da su tu banke potpuno nevine. Povjerenje u bankarski sektor izgubljen je posljednjih godina u dobrom dijelu svijeta pa tako i u Hrvatskoj.
O gramzivosti bankarskog sektora često su govorili i sami bankari, poput novog direktora britanske Barclays banke Antonyja Jenkisa koji je izjavio, nakon što je banka kažnjena sa 470 milijuna dolara zbog manipuliranja Liborom, da će im uz profit sada i moralnost i etika biti visoko na ljestvici prioriteta. Teško da će njegov novi smjer “moralnosti i etike” zaraziti cijeli sektor, a dotle se nadajmo da će zakonodavac i HNB uvesti reda, jer od samih banaka ne može se očekivati da samoinicijativno pokrenu promjene koje će ići u korist klijenata i potrošača i da postanu “prijatelj br. 1”.
