U austrijskoj predizbornoj kampanji za Europski parlament, kojoj
ekstremna desnica sve više nameće ritam, pojavili su se plakati
nacionalističkih slobodnjaka (FPÖ) s natpisima “Ne dopustimo da
Izrael pristupi Europskoj uniji!”. Isto kao što su nedavno iz njihove
kuhinje proizašli slogani protiv pristupa Turske EU, sada se
upotrebljava Izrael i navodni planovi o pristupanju židovske države
Uniji, da bi se preko antisemitizma lovili ekstremni glasovi. Tu se
Haiderovi nasljednici najbolje snalaze.
Pa ipak, zar je članstvo Izraela u Europskoj uniji zaista nešto o čemu
se u Europi raspravlja? Zanimljivo je da austrijski slobodnjaci tu temu
nisu baš sasvim isisali iz prsta. Nedavno je izraelski ministar
vanjskih poslova Avigdor Lieberman izjavio da je pristup njegove zemlje
EU za njega “opcija” koja bi se po njemu trebala ostvarivati “korak po
korak”. Lieberman je postavio i pitanje: gdje bi danas bili europska
kultura i civilizacija da nije bilo Kafke ili Sigmunda Freuda?
Nedavno ispitivanje javnog mnijenja, koje je provela zaklada Konrad
Adenauer u Tel Avivu, pokazalo je da bi 75 posto Izraelaca pozdravilo
pristup svoje zemlje Europskoj uniji. Ali što zapravo stoji iza
Liebermanove retorike? Odnosi između Izraela i Europske unije danas
nisu dobri. Bruxelles se zauzima za pravo Palestinaca na državu.
S druge strane, Avigdor Lieberman pripada ultranacionalističkim
krugovima koji o palestinskoj državi ne žele ni čuti. Zbog toga se za
vrijeme njegove nedavne europske turneje s njime nije htio sastati ni
Sarkozy ni njemački ministar vanjskih poslova Steinmeier.
Primjerice, Berlusconi se prije nekoliko godina zauzeo za primanje
Izraela u Europsku uniju. Postoji i izjava austrijskog narodnjaka
(ÖVP) Ernsta Strassera, koji je jednom prilikom rekao da bi se
pristup Izraela mogao uklopiti u širi europski koncept, što sada
ekstremna desnica koristi za antisemitsku promidžbu u izbornoj kampanji.
Situacija na kontinentu danas je takva da u EU nijedan ozbiljan
političar ne razmišlja o pristupu Izraela. Američki predsjednik Barack
Obama ima drukčiji pristup Bliskom istoku nego njegov prethodnik George
Bush i zalaže se za tzv. novi put koji bi trebao uključivati
koegzistenciju dviju država, izraelske i palestinske.
Desničarska Netanyahuova vlada to odbija, ali ne želi proigrati
tradicionalno savezništvo s Amerikom. Na “opcije” Avigdora Liebermana o
pristupu EU ozbiljni analitičari u Izraelu ironično odmahuju rukom.
Čak je jedan izraelski dnevnik u Tel Avivu poručio da bi Izrael prije
mogao postati 51. savezna država Amerike nego članica Europske unije.
PLANET POLITIKE