Nemoj gledati u nebo. Pomrčina sunca je danas nad Hrvatskom – upozorio me Glava neki dan. Meni se činilo da pomrčina ovdje traje ipak već malo dulje, ali tko će razumjeti te grandiozne sile prirode koje te čine nemoćnim i malim do te mjere da ti i pola Vlade u trenu pospreme u zatvor. Još jučer si bio gospodar sudbina, a danas ti ni sin sa svojim društvom ne može razbijati i mlatiti po birtijama. Kuda ide ova država koju si je hrvatski polusvijet tako pedantno porihtao po svojim standardima. Žnora je rekao je da je 2011. započela veselo. Pogledali smo ga.
– Najprije pročitam da je Fak prvak Slovenije u kojem već ono sportu. Zamisli ti tek te luzere i poziciju da im je Hrvat najbolji Slovenac. Teško je i za rastumačiti, kaj ne. Onda si mislim. Nije to jedina anomalija, pa krenem – po regionu. Cico vodi Crnu Goru prema europskom nogometnom prvenstvu, Lino gradi rukomet u Makedoniji, u kojoj je vaterpolo pak preuzela hrvatska B reprezentacija. Uzgred, Đuho je slovenski vaterpolski selektor. Dalje, vodeći bosanski rukometni klub sastavljen je opet od naših i onda na kraju će i Prosinečki biti prvak Srbije – likovao je Žnora nabrajajući.
– Kaj hoćeš reći? – ravnodušno je pitao Gajba.
– Hoću reći da kad staviš sve ovako na brzinu na kup, skužiš da oni ne mogu bez nas i naše pameti. Sad se vidi tko je bio bog i batina i bivšoj Jugi.
– A zakaj smo onda izlazili ako smo bili i bog i batina? Uvijek smo se žalili da baš mi u Jugi dobivamo samo batine – dodao je Gajba.
– Ne kontam te, Žnora. Kako možeš biti zadovoljan što Hrvati svoj neukrotiv talent tako bezglavo prosipaju po regionu i učimo druge igrama u kojima će nas kasnije derati. Ne znam je li to okupacija, ili kaj? U kakvom su oni tek klincu kad nas zovu upomoć – ubacio se Glava.
– Mi bismo se trebali okrenuti Europi. Zamisli ti, Makedonce učiti vaterpolo – dodao sam.
– Ili Srbe nogometu – kaže Gajba. Žnora se uspuhao.
– Ma, i u Europi ćemo, ako uopće uđemo, biti tek 28. na tablici. Liga za opstanak – slegnuo je ramenima Glava.
– Ej, al' znate kaj – pitao je Glava – svi nabrojeni otišli manje-više bez buke. Dobro, natezalo se malo oko Faka, ali recimo Srbin je trener naših odbojkašica i to je OK, Udovičić pak nas uči vaterpolu i to je OK, a i Dinamo baš ne trenira purger, ali samo je problem trebao ispasti kad je Robi otišao u Zvezdu. I kaj, pa jebiga, otišao je drugi put među Srbe. Zakaj se nitko nije sjetio angažirati ga u Hrvatskoj ili zakaj nije nitko maknuo onog pozera Bilića i postavio Robija koji je za ovog doktor nogometa. – Ako ništa, barem će Hrvati slaviti naslov na Marakani – Žnora je uspio uhvatiti nit zajebancije u uvijek opasnom prepucavanju među nacijama. – E, a znate i kaj još. Mi Hrvati sad zbog sporta možemo svojatati i suverenitet teletabisa po regionu – odlučio sam prijeći crtu razdvajanja. Pogledali su me upitno. – Gdje god Hrvat radi trbušnjake, tu je Hrvatska – podigao sam dva prsta u znak V.
Najprije pročitam da je Fak prvak Slovenije. Zamisli ti tek te luzere i njihovu situaciju da im je Hrvat najbolji Slovenac
