Tko financira kampanju aktualne referendumske inicijative za zabranu monetizacije autocesta? Koliko je novca uloženo u jumbo plakate, koliko koštaju štandovi za prikupljanje potpisa, koliko web-stranica, leci? Koliko frontmani akcije koja se protivi monetizaciji troše na obilazak štandova po hrvatskim gradovima? Voze li se u svojim privatnim automobilima ili im je netko ustupio vozni park? Jedino što znamo je da iza inicijative “Ne damo naše autoceste” stoje dva cestarska sindikata, sedam organizacija civilnog društva i pet sindikalnih središnjica. Ali pojma nemamo financiraju li promidžbenu kampanju protiv monetizacije autocesta iz vlastitih sredstava ili pokrivaju troškove prihodima iz nekih drugih izvora.
Pitanje na koje nema odgovora (a nije ga bilo ni za prijašnjih referenduma, pa ni danas ne znamo tko je sve keširao Željku Markić dok je uvodila ustavnu definiciju braka, kao ni sada kada je u akciji promjene izbornog zakonodavstva) jednako je važno kao i sam ishod referenduma. Građane se poziva da donesu krupne odluke koje će bitno odrediti sudbinu svih nas, a pritom ne znamo tko zapravo stoji iza toga i s kojim točno ciljem. Onaj tko ulaže svoj novac, sasvim sigurno u tome ima neku svoju računicu i interes.
Prema tome, imamo debelih razloga pitati se tko i s kojim motivima financijski podmazuje akcije sindikalista Mijata Stanića i njegovih kompanjona.
A o tome ni slova. GONG, koji je inače vrlo aktivan i glasan u prozivanju političkih elita zbog nesređivanja izbornog zakonodavstva, te neuređenih pravila koja se odnose na referendum, sada, kada su i sami uključeni u referendumsku inicijativu protiv monetizacije, o tome vrlo skromno zbori. Na njihovim web-stranicama mogu se naći vrlo ažurni podaci o broju prikupljenih potpisa, i aktivnostima vezanim za tu temu, ali ne (barem ne za sada) koliko su se istrošili na referendumsku inicijativu i odakle im novac za to.
Kad su Željka Markić i njezina inicijativa U ime obitelji postavljale štandove za potpise, GONG je nalazio niz problema vezanih za cijeli sustav referendumskog odlučivanja, pa tako i financiranje, te ih svakodnevno gurao vlasti pod nos. Sada, kad su oni s druge strane štanda, koriste manjkavosti sustava kao i svi drugi prije njih. Potvrđuje se pravilo da uvijek i u svemu prevagne osobni motiv i cilj. Odgovornost, međutim, nije na nevladinim udrugama, nego je na vlasti koja najprije oklijeva rješavati goruća pitanja, a onda, kad ih se dohvati, čini to polovično. Tako je i s referendumom. Nakon mjeseci i mjeseci premišljanja napokon su sastavili zakonski prijedlog u kojem se nastoji dovesti red u način prikupljanja potpisa, odrediti mjesta na kojima se to može raditi (prijedlog je da se potpisi skupljaju u tijelima državne uprave) te riješiti sve ono što je moguće s obzirom na stvari zacementirane u Ustavu. Međutim, iz potpuno nejasnih razloga nisu paralelno pripremili zakonske propise koji bi regulirali financiranje referenduma. Nebitno je hoće li se financiranje referenduma urediti u propisu kojim se regulira financiranje kampanja političkih stranaka, ili će biti sastavni dio Zakona o referendumu. Inicijatorima bilo kojeg referenduma pod hitno treba uvesti obvezu da, jednako kao i političke stranke, javno podnesu račune.
Osim toga, treba urediti i pravila po kojima se vode kampanje za referendum. Ako mediji imaju obvezu svim predsjedničkim kandidatima osigurati promidžbu i iznošenje programa pod jednakim uvjetima, zašto takva obveza ne postoji i za referendume? Ako se vodi kampanja protiv monetizacije autocesta, onda mediji trebaju prenijeti sve argumente protiv, ali isto tako imati obvezu otvoriti prostor za stavove onih koji ne podržavaju referendum i tvrde da će davanje cesta u koncesiju spasiti proračun, mirovinske fondove i skinuti nam s leđa dio dugova.
>> Bitka protiv prodaje autocesta strancima nastavak je obrane iz Domovinskog rata
>> M. Stanić: Prikupit ćemo milijun potpisa, očekujem i potpis Josipovića
A ko financira Ivanku Tomu? Zašto ona nasjeda na imbecilne izmišljotine da će monetizacija spasit proračun. Kako će ga spasit ako bi monetizacijom ova neuspješna vlada satavljena od dice bivših komunjara i koju Toma očito obožava, pokrpala samo 5% duga.. Ta njena vlada je u tri godine na vlasti stvorila minus od 75 milijardi kuna, a cile autoceste, nacionalno i povijesno bogatstvo, stratešku polugu razvoja, daje za 20 milijardi. Znači za pokrivanje samo jedne godine minusa kojega stvori u svom ingenioznom radu. Kako će spasit mirovinske fondove kad se skoro niti jedan nije javija na javni poziv? Ako se i javija jedan, nisu svi ostali. Zar ne bi vlada mogla ukinit drugi mirovinski stup i time spasit naše mirovine jer je HZMIO svake godine kratak upravo za iznos koji uplaćujemo (stranim) mirovinskim fondovima i kojima bi sad trebali predat i naše autoceste. Sve tranzicijske zemlje koje su uvele II stup su ga već ukinule, a pametne i razvijene nisu ga niti uvodile. To je bila još jedna bjelsvjetska prijevara za naivne zemlje koje uvik vrve "sposobnim ekonomistima" školovanim u SAD itd i nepametnim masama naroda... I koje uvik nasjednu na novi financijski inženjering, "borbu za demokraciju", za ekologiju..... A cila ekonomija je tako jednostavna. Moli, radi, stječi i ne prodaji svoje! Ako ne virujete meni, pogledajte Crkvu!