Bilo je to pred zoru, 1. svibnja posljednje godine Domovinskog rata. Na zapovjednom mjestu Glavnog stožera Oružanih snaga RH, smještenom u Garešnici, točno u pet sati nešto je krenulo po zlu. Jednoj bojni 1. gardijske brigade koja je kroz neprohodna i šumom obrasla područja ponad sela Rajića trebala ući u dubinu okupiranog područja pa udariti i presjeći komunikaciju neprijateljskoj brigadi, dogodio se problem s elektronikom. General Marijan Mareković preuzeo je odgovornost i odbio signalizirati početak operacije sve dok njegovi Tigrovi nisu bili spremni. Zazvonio je telefon. S druge strane linije iz Gradiške javio se general Petar Stipetić pa zavapio: “Slušaj, Marijane, ja više ne mogu čekati, ljudi su mi otkriveni, moram krenuti u napad”. Tako je i bilo.
Točno u 5.25 sati, nakon što su dan ranije propali pregovori o otvaranju autoceste Zagreb – Lipovac, hrvatska je vojska krenula u akciju oslobađanja zapadne Slavonije, mjesecima prije pomno isplaniranu i nazvanu Bljesak. I bila je upravo to, pravi bljesak, kojim je u samo tridesetak sati oslobođeno 600 km2 dotad okupiranog teritorija.
Pod okriljem noći
Ali nisu veze s Tigrovima jedino što je pošlo po zlu. Načelnik Glavnog stožera general Janko Bobetko zbog srčanih je tegoba upravo prije akcije završio u jednoj zagrebačkoj bolnici, silno napet, premda je posao ostavio u dobrim rukama. Generali Basarac, Miljavac, Stipetić, Džanko, Markač ulijevali su mu povjerenje svake preduge minute. General Mareković prethodno ga je posjetio u bolnici, odnio mu geostratešku kartu na potpis i napad je mogao početi, silovito. Vojska Republike srpske krajine znala je što slijedi, zbog dojave mirovnih snaga, no naše je zapovjedništvo znalo da znaju. No ono što neprijatelj nije znao, i što general i danas smatra najvećim iznenađenjem ove operacije, bilo je izvođenje cijele oklopne mehanizirane satnije 3. gardijske brigade direktno sa željezničke stanice u Novskoj, kamo je netom prije početka operacije pod okriljem noći kompozicija stigla iz Našica.
– Uz prethodni dogovor s upravom željeznica da pruga bude čista, u 4.50 sati doveo sam tenkove koji su u 5.20 iz vagona krenuli direktno u operaciju. Željeznička stanica je blizu linije, vozači tenkova i njihovi zapovjednici točno su znali na koji se rov ide, na koji bunker, bez obzira na to što je još bila noć. Iznenađenje je bilo takvo da smo već u 7.20 sati zarobili načelnika topništva neprijateljske brigade a da nije ispalio ni granate – kaže general Mareković pa se prisjeća kako je zapovjedništvo sve snage na bojište poslalo iz tri smjera: sa istoka i zapada te sa sjevera.
– Bljesak je specifična operacija jer su vlastite snage išle jedna drugoj ususret i bilo je strašno važno pratiti tijek i dinamiku nastupanja, odrediti topničke ciljeve a da pritom naše snage ne bi tukle po svojim suborcima. No komunikacija je bila izvanredna – prisjeća se general.
– Uza snage HV-a, tu su bile i snage Specijalne policije na dvije lokacije čija je zadaća, s obzirom na njihovu veliku mobilnost i visoku spremnost i obučenost, bila presijecanje klina koji se zabio gore prema Pakracu negdje napola, u najneprohodnijem području da bi se sa zapada i istoka spojili u visini Bijele Stijene i presjekli komunikaciju Lipik – Okučani – kaže general Mareković.
Glavnina snaga ove akcije, njezin udarni klin, bile su oklopne snage koje su u zahvatu autoceste krenule s istoka i zapada, sjurile se prema unutrašnjosti rušeći sve pred sobom, s druge strane pružajući potporu snagama koje su išle po cesti Stari Grabovac – Roždanik – Rajić. Već prvog dana snage Markačeve Specijalne policije spojile su se u Bijeloj Stijeni. Tako su u 16 sati snage sa zapada izvršile svoju zadaću sukladno zapovijedi. Drugi dan, s obzirom na to da ih je oko Nove Varoši prema Gradiški dočekao izuzetno snažan i žilav otpor, naše su snage nastavile prema Okučanima da bi olakšale pritisak snagama s istoka pa su se poslijepodne 2. svibnja spojile, čime je operacija završila.
Osamnaest godina kasnije general Mareković s mnogo humora gleda na neke, tada ratne i zapravo vrlo ozbiljne situacije. Prisjetio se da su vojnici 52. domobranske pukovnije danima prije početka operacije držali punktove u UNPA zoni, sa skrivenim oružjem, odjeveni u civilnu odjeću ili pak policijske odore koje im je posuđivao MUP, jer međunarodne snage nisu dopuštale da vojska ulazi na okupirani teritorij. Kad je naposljetku izdana zapovijed za napad, u jednoj noći “postali” su vojnici presvlačeći se u odore HV-a.
– Nekoliko sati prije početka akcije, oko 23 sata, zove me zapovjednik Ferenčević iz 105. brigade i kaže da ima problem. Mislim si, kakav sad problem, u pet ujutro krećemo, on ide s kolonom, cijelom brigadom od 2500 ljudi, pa kaže: “UN mi ne da proći”. Pitam ja njega: “Jesi ti zapovjednik?” Kaže da jest. Pitam: “Je l’ iza tebe cijela brigada?” Kaže da jest. “Pa što čekaš, ne može te deset Jordanaca zaustaviti, ideš u rat, čovječe, što me zoveš, daj pojedi ih. Ne moraš ih tući, svakog stavite u kamion, dajte im jesti i piti pa prolazite.” Tako je i bilo – smije se general Mareković, kojeg pitamo u čemu je, s vremenskim odmakom, važnost operacije Bljesak.
Bez prava na neuspjeh
Višestruka, kaže.
– Bilo je važno da nakon dvije godine mira – jer se od 1993. i Medačkog džepa provodila tek obuka vojnika – Hrvatska pokaže da može. I generalu Bobetku bio je strašno velik izazov provesti uspješnu operaciju. Rekao mi je: “Marijane, mi nemamo pravo na neuspjeh jer o ishodu operacije Bljesak ovisi hrvatska budućnost”. Morali smo prvo sami sebi dokazati da mi to možemo i da smo sposobni. Također, trebali smo doznati koje smo lekcije naučili za drugu operaciju, puno veću i ključnu za državu, a to je Oluja. Trebalo je osloboditi prugu, cestu i autocestu, otvoriti komunikaciju – kaže general Mareković pa dodaje da možda najveći uspjeh operacije Bljesak leži u tome što smo poslali poruku i pobunjenim Srbima i cijelom svijetu da Hrvatsku vojsku treba shvatiti kao vojnu silu. Poslije Bljeska, otkriva general, moral i spremnost bili su na takvoj razini da je vojsku trebalo “držati na lancu” da odmah ne krene u Oluju. Tri mjeseca kasnije dovršili su posao otpočet operacijom Bljesak.
>> Specijalac iz Lučkog: Tko će u rat ako mi nećemo
