“Preliminarno izvješće Povjerenstva koje je ispitivalo uzrok pada zrakoplova MiG-21 predstavljeno je na Vijeću za obranu državnom vrhu. Utvrđeno je kako je zrakoplov pao zbog tehničkoga kvara na hidrauličnome sustavu te da nije bilo pogrešaka u zapovjednoj proceduri”, izjavio je predsjednik države Ivo Josipović. Sve je završilo u duhu konsenzusa i svi bi trebali biti zadovoljni. Odlučeno je da Hrvatska treba zadržati sposobnost nadzora vlastitog zračnog prostora u okvirima svojih mogućnosti, kupnjom novih ili polovnih zapadnih zrakoplova, o čemu treba donijeti odluku najkasnije do 2016. godine.
Krasno! Nije više u pitanju treba li Hrvatskoj ta sposobnost ili ne. Hrvatska ima mogućnost osigurati tu sposobnost i to više nije upitno. Ali kako a da to ne ostane samo još jedna u nizu deklarativnih izjava ili dokumenata kakav je i odobrena i usvojena Studija o razvoju sposobnosti HRZ-a i PZO-a iz 2007. godine? Predsjednik Josipović izjavljuje kako postojećim kapacitetima osiguravamo tu sposobnost do 2024. godine, u međuvremenu ćemo pronaći dugotrajno rješenje sa zapadnim zrakoplovima.
Ispravno! Pod uvjetom da su MiG-ovi ispravno remontirani i modernizirani kako bi bili kompatibilni s NATO-om, jer ti avioni su odlična i, za Hrvatsku, najekonomičnija platforma do uvođenja novog aviona. Problem je u tome što ti avioni, remontom i modernizacijom u režiji UKRSPECEXPOT-a i ČLS-a, to nisu. A nisu zbog toga što na njima nije učinjen generalni remont kako je propisao proizvođač, niti je učinjena nadogradnja kako to zahtijeva NATO kompatibilnost. Nitko u Povjerenstvu koje je ispitivalo uzrok pada zrakoplova MiG-21 nije utvrdio da je uzrok tehničkog kvara na hidrauličnom sustavu bio, mimo svih uputa proizvođača, produženi resurs navedenog aviona. Avion je bio otpisan kao neperspektivan i trebao je poslužiti najdulje do nove 2014. godine. Nije utvrđeno ni da je povod produljenja resursa bilo kašnjenje u isporuci remontiranih i moderniziranih aviona. Ugovorom iz srpnja 2013. godine prva tri aviona trebala su biti isporučena do 15. listopada 2013. godine i sljedeća dva do Božića iste godine, kako bi se mogla ispuniti obveza prema NATO-u i provoditi redovita obuka pilota. Do srpnja 2014. godine HRZ i PZO, prema ugovoru, trebao je u svom sastavu imati 12 ispravnih aviona za izvršavanje redovitih zadaća.
Svi demanti MORH-a i ČLS-a padaju u vodu činjenicom da, i nakon više od godinu dana, HRZ i PZO ima samo jedan, uvjetno ispravan avion i, uz realnu procjenu, da ih ni ubuduće, na ovaj način rada, neće imati.
Što učiniti? Nameće se logičan odgovor da je najbolje odustati od “starih kanti” koje i dalje mogu padati te nabaviti po povoljnim mogućnostima zapadne zrakoplove. Opasno! Jer to, bez obzira na deklarativne izjave i odluke, neposredno vodi ukidanju sposobnosti RH za zaštitu suverenosti u vlastitom zračnom prostoru s nesagledivim dugoročnim posljedicama. Ako su MiG-ovi “stare kante”, a nabava novih aviona je dug i skupocjen proces za koji RH nema novca, logično je odustati i ne opterećivati hrvatske građane troškovima za koje nismo dorasli.
Krivo! Kako smo do sada propustili razne mogućnosti, među ostalim i ponudu njemačkog zrakoplovstva s avionima F-4, jedino moguće kratkoročno rješenje je u razvrgavanju ugovora s prvim ponuđačem (Ukrajinski zavod u Odesi) i sklapanju ugovora s drugim ponuđačem (Aerostarom) koji garantira regularan generalni remont i nadogradnju. Predsjednikove tvrdnje neće se provesti nastavljanjem mrcvarenja i pokušajima dovođenja u red nečeg što nije moguće. Za uvođenje novog zrakoplova potrebno je 5 ili 6 godina i rad kompetentnog, od sviju podržanog povjerenstva. Gdje je problem?
Ni predsjednik RH, ni predsjednik Vlade RH, ni ministar obrane, ni cijela struktura ispod njega, ne žele priznati očitu grešku u izboru partnera za izvođenje radova remonta i modernizacije. Kao posljedica, dogodila se “sretna” nesreća na Dan domovinske zahvalnosti, padom jednog aviona, ali i činjenica da ni danas ne osiguravamo NATO obveze, niti teče obuka pilota. Što se palog MiG-a tiče, utvrđeno je kako je pao zbog tehničkoga kvara, a da nije bilo pogrešaka u zapovjednoj proceduri. Za Guinnessovu knjigu. I nitko ne reagira!
Ovaj tekst trebao bi biti posljednje upozorenje, jer sljedeće bi mogla biti veća katastrofa od one 5. kolovoza!
Zaista je vrijeme za konsenzus, i ne treba ganjati vještice ili tražiti koruptivne elemente. Ali, greške su greške. Treba ih ispraviti. Ako se pak netko uporno tome odupire, onda to zaista postaje predmet istrage. Naravno, za nova rješenja također je potreban konsenzus. Hrvatskoj je potrebno priuštivo rješenje. Zbog operativnih troškova, ali i zbog razumnih razloga da moramo prihvatiti rješenja koja će RH priključiti tehnološkim svjetskim trendovima. Hrvatska to može. Hrvatska mora uvažavati svoje partnere, NATO i EU. Stoga, kad su u pitanju zrakoplovi za održavanje suverenosti u zračnom prostoru, RH nema prevelik izbor. Na raspolaganju je samo nekoliko rješenja. Odbacimo li nama sada nedostupne: EUROFIGHTER, RAFALE, F-35, ruske MiG-29, izbor se ograničava na švedski Gripen, korejski FA-50 ili polovne F-16, MIRAGE 2000, izraelski KFIR. Možda postoje i druga rješenja, ali to bi trebalo istražiti kompetentno povjerenstvo, naravno, formirano konsenzusom. Sve drugo vodi Hrvatsku nepovratno u gubitak borbene sposobnosti HRZ-a i PZO-a, a političare, uz ovakvu deklarativnost, daleko od stvarnosti.
>>Štimac: Neka se istraži zašto se forsiralo Odesu
Dakle...Ovaj članak kompetentnog autora samo potvrđuje prethodne napise novinara D.I. da trenutno imamo samo jedan jedini ispravan zrakoplov Mig-21 te da je vrhovni zapovjednik iznosio netočne i neistinite podatke o dva operativna Mig-a 21 za kontrolu zračnog prostora! Nevjerojatno?????trolu zračnog prostora! Nevjerojatno?????