Poznavatelji političke scene slažu se u jednome – tko god da pobijedi na parlamentarnim izborima, prednost će mu biti tanka. U lijevom bloku predvođenom SDP-om već su se davno pomirili s tim da će osvojiti manje mandata nego na prethodnim izborima. Ali za razliku od prošle godine, kada je u SDP-u vladao pesimizam, rezignacija i uvjerenje da će sigurno izgubiti vlast, sada smatraju da još uvijek imaju šanse. HDZ i dalje bilježi sve bolji rejting kod birača, ali još ne može biti siguran u pobjedu na izborima. Govoreći sportskim rječnikom, predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko vjerojatno počinje preispitivati je li dobro kondicijski tempirao treninge. Ako je HDZ, što smatraju pojedinci u samoj stranci, došao do svog maksimuma u podršci birača, moglo bi mu se dogoditi da se prerano ispuše. Nije rijetkost da se momčad koja je došla na svjetsko prvenstvo u top formi i “razvalila” protivnike u prvim utakmicama, već u polufinalu iscrpi i na kraju i ne dođe do finala. Premda u HDZ-u kao papagaji uporno ponavljaju da im je svejedno kada će biti izbori, kako su oni u svakom trenutku spremni izaći pred birače, odgovaralo bi im da budu što prije.
U SDP-u pak ne prestaju ispipavati koji bi im datum izbora donio najviše koristi (ili najmanje štete). Stranka im je tek zaustavila pad popularnosti, i tek je posljednje ispitivanje javnog mnijenja iz ožujka zabilježilo blagi rast. U ovom trenutku SDP-u bi najviše odgovaralo da izbori budu u krajnjem ustavnom roku, što znači tek u veljači iduće godine. No, predsjednik SDP-a Zoran Milanović o tome će se ipak morati dogovarati sa svojim koalicijskim partnerima. Predsjednica HNS-a Vesna Pusić suočena je sa stalnim osipanjem stranke i unutarnjim previranjima pa navija da se izbori održe već u rujnu.
Kako je godina još duga, ali i nepredvidljiva, Milanović se ne želi izjašnjavati o terminu otvaranja birališta kako bi si ostavio prostor da izabere trenutak koji će mu biti najpogodniji.
Čekaju izlazak iz krize
Dotad ostavlja drugima da za njegov račun puštaju probne balone. Tako su mu koalicijski partneri testirali opciju prijevremenih izbora koji bi se održali u svibnju, dok njegovi ministri upravo puštaju u javnost varijantu za veljaču 2016. Maksimalno odgađanje izbora SDP-u bi odgovaralo samo pod uvjetom da se ispuni 95 posto planova koje je Vlada zacrtala za ovu godinu. To je uzastopnih četiri-pet kvartala gospodarskog rasta nakon čega bi se moglo nedvojbeno zaključiti da izlazimo iz krize. Nekoliko zakopanih lopata i kamena temeljaca trebalo bi ostaviti dojam da se otvaraju investicije i pridonijeti promjeni negativne klime.
Tako bi, kaže jedan od Milanovićevih ministara koji je žešći zagovornik održavanja parlamentarnih izbora u veljači 2016., prvi zamah u tome smjeru trebala biti gradnja mosta na Čiovu koja će početi za mjesec, mjesec i pol. Velika stvar bit će, nastavlja, kada se iz europskih fondova odobre sredstva za gradnju Pelješkog mosta. Još veći vjetar u leđa Milanovićevoj vladi bio bi kada bi se u ljeto objavilo da se projekt LNG terminala na Krku našao na Junckerovoj listi, odnosno da se objavi kako će projekt LNG terminala ući u 300 milijardi eura težak Europski fond za strateška ulaganja. Naš sugovornik smatra da bi pozitivnom rejtingu Vlade trebala pridonijeti i realizacija projekta termoelektrane Plomin C. No, jedan od projekata od kojeg su zaista velika očekivanja inicijalna je javna ponuda dionica HEP-a. Očekivanja su da bi se između sto i dvjesto tisuća građana uključilo u taj projekt, a da bi država uprihodila milijardu eura.
– Hrvatska već izlazi iz krize, ali građani to još ne osjećaju. Neće osjetiti ni važnost svih projekata koji bi se trebali realizirati tijekom godine. Ali može se promijeniti dojam – kaže nam jedan od sugovornika iz vrha Vlade i napominje da će odluku o datumu izbora premijer donijeti kada definitivno vidi u kakvom smjeru ide društvena klima i kako stoji s koalicijskim potencijalom.
A upravo je mogućnost da odredi kada ćemo na izbore Milanovićeva prednost u odnosu na Karamarka, koji teško može tempirati kondicijske pripreme za svoju stranku. HDZ je još davno ozbiljno prionuo na pripreme za formiranje vlasti i formirao je čvrsti blok (HDZ-HSS-HSP AS-BUZ-ZDS-HDS-HSLS-Hrast), da bi mu se u posljednjim anketama pokazalo kako im je sinergijski učinak više nego skroman. Tako prema istraživanju Ipsos Pulsa, provedenome početkom ožujka, HDZ ima potporu 30 posto ispitanika, a njegova koalicija ima podršku tek 31,3 posto birača. Naravno, tu treba uračunati mogućnost statističke pogrešne i ukalkulirati raspon od minus ili plus 3 posto. Kukuriku koalicija tu puno bolje prolazi jer SDP sam u istom istraživanju mjeri podršku 23 posto birača, a koalicija SDP-HNS-IDS-HSU dobiva podršku 25,6 posto birača. Nadalje, HDZ-u se događa isto što i SDP-u, a to je suočavanje s velikim apetitom koalicijskih partnera, i to onih koji sami ne bi prešli ni izborni prag.
Nadalje, HDZ, koji zadnje dvije godine funkcionira kao švicarski sat, ipak je napravio grešku. Neki politički analitičari vjeruju kako su se u Karamarkovoj stranci previše opustili vjerujući da je izborna pobjeda već gotova stvar. U tom su uvjerenju isprovocirali nedavne prijevremene lokalne izbore na kojima su postigli neuspjeh. U HDZ-u to negiraju i izvlače brojke po kojima su dobili više glasova, ali je to tanka utjeha. Prvo zato što je HDZ imao većinu u lokalnim predstavničkim tijelima (da nisu ne bi uopće mogli isprovocirati izbore) i bilo bi za očekivati da tu premoć zadrže i pojačaju je, a nisu. Drugo, u najvećem gradu gdje su održani izbori, u Dubrovniku, doživjeli su poraz.
Sredine u kojima se nedavno testirala volja birača nisu previše bitne, niti su lokalni izbori, posebno prijevremeni, nešto što bi se moglo preslikati na parlamentarne. No, HDZ-u su oni postali neugodna činjenica jer su im prekinuli pobjednički niz koji su do prije mjesec dana stalno isticali. A to je bitan podatak koji kreira dojam i određuje u kojemu će smjeru klatno dalje ići.
Sljedeća nezgodna stvar za SDP i HDZ je Milan Bandić. Nijedna od stranaka na njega nema nikakav utjecaj i ne mogu mu ničim uvjetovati hoće li isprovocirati prijevremene izbore u Zagrebu. U SDP-u znaju da ne mogu osvojiti vlast u Zagrebu, ali im poraz neće posebno narušiti ukupni imidž jer su ceh poraza u glavnom gradu praćen unutarstranačkim sukobima već platili.
No, HDZ-u je zagrebačka priča puno kompleksnija. S pozicije oporbene stranke građanima moraju pokazati da su jaki. Zato je vrlo nezgodno što nemaju svoga kandidata koji bi mogao odnijeti pobjedu. Jedna od opcija je bolje podržati nekog drugog nego izgubiti, ali je pitanje koga.
Da USKOK protiv njega ne vodi istragu zbog zloupotrebe funkcije, Milan Bandić bi bio logičan izbor, a suradnja između njegove stranke i HDZ-a bila bi neupitna. No, može li si HDZ dopustiti da podrži osobu koja je pod kaznenim progonom zbog kriminala? Ako se prisjetimo da su zbog kriminala bivšeg predsjednika HDZ-a Ive Sanadera izgubili prošle izbore, te da još uvijek nema sudske presude protiv HDZ-a koja je kao stranka optužena za kriminal, politički savez s Bandićem mogao bi im samo štetiti.
Dok odvaguju što će s Bandićem, u HDZ-u su pod paralelnim pritiskom HSLS-a i Darinka Kosora koji forsira da se na izbore u Zagrebu izađe u koaliciji koja je dogovorena i za nacionalne izbore.
Kako u ovoj priči jedino Bandić nema što izgubiti jer je gradonačelnik koji ionako ne može obnašati dužnost budući da je u istražnom zatvoru, očekivati je da on uopće ne dvoji oko izbora. Ako u pola mandata isprovocira izlazak na birališta, Bandić može osvojiti vlast na nove četiri godine. Može i izgubiti, ali u tom slučaju ima isto što i sada – a to je ništa.
Što učiniti sa Savskom 66
Nezgodno je i vrijeme u kojemu bi pali izbori u Zagrebu. Krajnji rok u kojemu Bandić mora dati ostavku da bi se opet išlo na izbore je lipanj. Odstupi li u lipnju, zagrebački izbori bi se mogli održavati u rujnu. Bude li ishod nepovoljan za HDZ, to im se može objesiti za vrat kao uteg koji će nositi u utrci za parlament. Treća stvar koja se HDZ-u pokazala kao teret su branitelji koji prosvjeduju u Savskoj. Ma koliko čelnici glavne oporbene stranke tvrde da ne orkestriraju prosvjedom šatoraša, javni dojam je suprotan. A činjenica je da branitelji više ne uživaju podršku ni simpatije javnosti. Sasvim suprotno, sve više iritiraju svojim zahtjevima i svojim ponašanjem. Percepcija koju šatoraši imaju u javnosti mogla bi se početi ozbiljno prelijevati na HDZ, a da je pritom upitno koliko stvarno mogu na njih utjecati.
SDP s druge strane ne može utjecati na rejting Živog zida koji sigurno odnosi dio njihovih birača. Prema zadnjoj anketi, ispada da se Živi zid ispuhao i da je u sigurnoj silaznoj putanji. Od 14,6 posto u predsjedničkoj kampanji, u ožujku je pao na podršku samo 11,6 posto. Ali nitko ne zna hoće li se tako nastaviti.
Zadnja anketa govori da se ORaH Mirele Holy nakon razdoblja pada stabilizirao i ima podršku 9,2 posto. Iako je Holy više puta osobno te javno odbila Zorana Milanovića i rekla da će njena stranka samostalno izaći na izbore, neki Milanovićevi suradnici i dalje misle da ne mora ostati na tome. – Kada vidi da zbog nje Karamarko može preuzeti vlast, promijeniti će stav i ući u savez sa SDP-om i strankama koje će okupiti – uvjeren je jedan od premijerovih bliskih suradnika. U SDP-u, naime, predviđaju da će rejting ORaH-a još padati, ali da taj pad neće otići ispod pet posto. Ne uzrujava ih što Holy uporno odbija suradnju jer procjenjuju da to u konačnici koristi SDP-u jer će se lijevi birači koji nisu sigurni kome dati glas na kraju okrenuti većoj stranci.
>> Birači se ljute, ali uvijek biraju HDZ i SDP
ja se pitam ko normalan moze glasat za sdp i hns????????