Ruska avijacija napada položaje opozicije u Siriji i bombardira civilno stanovništvo, škole i bolnice”, “Ruski predsjednik Putin pokrenuo je vojne akcije u Siriji da bi odvukao pozornost od ukrajinskog čimbenika, isprovocirao bujicu imigranata u Tursku, olabavio sustav europsko-američkih odnosa te podrivao samu arhitekturu sigurnosti EU”, “Rusija krši međunarodno pravo u Ukrajini” – dio je to izjava koje ne gledamo samo na stranicama zapadnog tiska, nego i u hrvatskim medijima. Konkretno, tim se klišejima poslužio i jedan hrvatski analitičar u članku s naslovom “Od Sirije do Ukrajine: na putu prema Münchenu – 2”, objavljenom 19. veljače 2016. u jednom hrvatskom dnevnom listu. To svjedoči o tome da su već zacijeljene rane u odnosima između Rusije i Zapada počele ponovno krvariti. Dosad neviđena kampanja zapadnih medija, usmjerena na iskrivljavanje slike o Rusiji i njezinim akcijama, isprovocirala je informacijski otpor koji mnogi nazivaju ehom hladnog rata. Iako zapadni mediji nisu pokušavali dati objektivnu analizu motiva ruske politike, mnogi europski stručnjaci već razumiju da će posljedice ove politike distanciranja od Rusije i njezina demonizacija nanijeti štetu, svjesni su da još jedno “hladno razdoblje” u odnosima Rusije i Zapada nikome neće koristiti. U Siriji je Moskva dokazala da zna strateški izabrati te da suptilno osjeća prijetnju koja dolazi od kaosa u toj državi. Nama je jasno da će pad režima Assada dovesti do neviđenog vakuuma koji će ubrzo ispuniti teroristi. No problem je što se Rusija predstavlja kao neprijatelj s kojim se treba boriti, a suradnja s njom značila bi kraj vanjskopolitičke linije, prije svega Washingtona koji dosljedno prati zastarjelu mantru – “onaj tko nije s nama, taj je protiv nas”.
Što se tiče Turske, treba reći da nas je začudila podrška Ankare u sirijskoj priči njemačke kancelarke Merkel. Kao glavni krivac navodi se Rusija, no nitko ne želi priznati očigledne činjenice: da se teroristička prijetnja u Siriji financira ilegalnom djelatnosti preko turske granice u jednom i u drugom smjeru. Tamo idu militanti, oružje, novac i druge potrepštine za nastavak terorističke djelatnosti. A otamo nafta i druga zabranjena roba kojom trguju banditi. Taj problem nije nastao danas ili jučer i zasigurno ne nakon što su ruske zračne snage počele djelovati na molbu sirijske vlade. Taj je problem izazvala ilegalna operacija NATO-a protiv Libije i akcije koje su uslijedile nakon toga, pokrećući nove valove izbjeglica i raspad drugih država u regiji.
O krizi u Ukrajini izvještava se isključivo subjektivno. Ukrajinska kriza nije slučajnost, nego posljedica sustavnih problema u europskim i širim međunarodnim odnosima. Praksa upletanja u unutarnje poslove drugih zemalja i nametanje drugim narodima svojeg recepta reformi, čak i nasilno, rezultirala je svojim “plodovima”. Puno smo puta upozoravali na kontraproduktivnost pokušaja da se Kijev prisili na taj umjetni izbor – “s nama ili protiv nas”. Nažalost, nisu nas poslušali. Što se tiče minskih sporazuma, za čije neispunjenje optužuju Rusiju, treba napomenuti da Kijev, a ne Moskva, mora provesti ustavnu reformu, usuglašenu s predstavnicima Donbasa; Kijev, a ne Moskva, mora ukinuti ekonomsku blokadu na jugoistočnim teritorijima Ukrajine i prihvatiti zakon o amnestiji. Kad bi SAD i EU samo mali dio od onoga što čine nastojeći uvesti sankcije Rusiji upotrijebili za pritisak na svoje kijevske prijatelje, ti bi sporazumi već odavno bili ispunjeni.
Posljedice odbijanja Zapada da surađuje s Rusijom već se osjećaju i malo je onih koji žele uzeti u obzir činjenicu da bez uspostavljanja dijaloga s Rusijom Europa neće postati sigurna, njezina krhkost i ranjivost bit će sve veća. Došlo je vrijeme da se odbace ideološke predrasude i započnu poduzimati zajednički napori u borbi protiv globalnih izazova: u suprotnom, slika svijeta na koju smo navikli izmijenit će se do neprepoznatljivosti, a situacija će otići smjerom iz kojeg se više nećemo moći vratiti.
P.S. U članku ima aluzija na poznati Münchenski sporazum iz 1938. Želim podsjetiti da je taj sramni sporazum, koji je dao agresoru slobodne ruke i omogućio mu da započne Drugi svjetski rat, postao moguć zahvaljujući tome što zapadne države nisu željele surađivati s SSSR-om u borbi protiv zajedničke prijetnje – nacističke Njemačke.
Posljedica toga bila je pogibija milijuna ljudi i slom Europe. Nadam se da sadašnji zapadni lideri neće ponoviti tragičnu pogrešku svojih prethodnika.
*Kolumnu uredio i pripremio Russia Beyond The Headlines
>> Rusija zainteresirana za trajnu suradnju s Hrvatskom
>> Ruski veleposlanik: Dva turska lovca čekala su ruski bombarder!
Zapad živi na reketarenju zemalja u razvoju i ne želi se toga odreći. Princip je podjarmiti i isisavati nerazvijenije od sebe. Dovoljno je vidjeti da se niti jedna istočnoeuropska zemlja niti 25 godina nakon pada komunizma nije ni približila standardu zapadnoeuropskih germanskih zemalja koje kolo vode. Kada se Rusija počela naglo gospodarski dizati svi su se urotili protiv nje predvođeni Amerima,i Nijemci,i Englezi,i Francuzi.