Hoće li izborni stožer Ive Josipovića uspjeti u taktici da Kolinda Grabar Kitarović bude “prigušena” sa 4 ili 5 kandidata s desne političke opcije i tako, ipak, oslabljena uđe u konačni obračun s Josipovićem, to ćemo tek vidjeti. No već se može s većom izvjesnosti zaključiti da je u međuvremenu HDZ uspio zacementirati pobjedničku koaliciju za iduće parlamentarne izbore.
Krajem svibnja 2012., kada je Karamarko izabran za predsjednika debelo ponižene stranke, HDZ je bio još sam i jedva je držao glavu iznad vode. Sve je upućivalo na to da će biti ostvarena očekivanja ljevice o uništenju najjače desne političke opcije u Hrvatskoj, čime se ljevici otvara put za nesmetano vladanje u nekoliko idućih mandata. Pola godine kasnije, krajem studenog 2012., nakon neočekivano brze konsolidacije vlasti unutar HDZ-a, Karamarko počinje stvarati koaliciju. Počelo se s HSP-om Ante Starčević, a taj prvi sporazum o “trajnoj političkoj suradnji” dočekan je, sjećam se, sa sprdnjom. Komentari su bili da se, eto, “Milanović smrzao, ali od – smijeha”. Dok je smijeh još trajao, HDZ je, pokazat će se kasnije, učinio prvi dobar posao jer je savezništvom s Ružom ostvario sinergiju i prikupio veći dio raspršenih glasova pravaških birača, što se lijepo vidjelo i na izborima (lokalnim i onim za Europski parlament) koji su uslijedili.
I dok ovo savezništvo nije dizalo veću prašinu, jer je ocijenjeno kao “unutardesničarska stvar”, osam mjeseci kasnije, u srpnju 2013., HDZ se okreće ulijevo i odabire kao strateškog partnera HSS. Opet to nije shvaćeno kao baš ozbiljan potez jer se smatralo da je najstarija hrvatska politička stranka HSS ionako već nestala. No u “računovodstvu” HDZ-a nisu tako mislili jer su znali da HSS još uvijek ima oko 50.000 članova. Ukratko, opet se pokazala dobra sinergija. U idućem periodu zatišja HDZ privlači BUZ (umirovljenici) i male Dodigove Demokršćane (HDS), pa Zagorski regionalni ZDS, te brojčano koalicija raste. Godinu dana poslije, 10. rujna ove godine, HDZ se okreće opet ulijevo i zahvaća lijevo-liberalni HSLS. Dok se politička javnost još zabavljala tko će ispričati bolji vic o Darinku Kosoru i Karamarku, slijedi novo iznenađenje – Karamarko 24. rujna potpisuje sporazum o koaliciji i s desno-konzervativnim Hrastom.
I tako su u manje od dvije godine Karamarko i njegovi najbliži stratezi (Milijan Brkić) uspjeli stvoriti koaliciju koja već ima sigurniji pobjednički potencijal. U HDZ-u su, naprotiv, sada već potpuno sigurni da im postojeći sinergijski zahvat osigurava oko 45% glasova, dakle, zahvaljujući D’Hondtu, lijepu većinu u mandatima. Stoga u desno-centrističkoj koaliciji procjenjuju da je ona dosegla – optimalnu većinu. Realno, upravljati još brojnijom koalicije od ove, koju će ionako u šali zvati “HDZ i 7 patuljaka”, bilo bi izuzetno teško. No sve ovisi o dogovoru koji bi trebao potisnuti ega i nerealne zahtjeve. To što je ovdje riječ o pretežito malim strankama ima i svoju dobru stranu – tko god eventualno poželi u nekom trenutku izaći iz koalicije, teško da će, zbog skromnog udjela u broju zastupnika, biti u poziciji ucjenjivati vladajuću većinu.
Do izbora će proteći, očekuje se, još barem godinu dana, no HDZ je požurio s kompletiranjem koalicije i zbog postojanja mogućnosti da parlamentarni izbori ipak budu i ranije. Njih pak mogu ubrzati dva eventualna događaja – pobjeda K. Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima i/ili dogodi li se potpuni krah Milanovićeve vlade, a time i gubitak većine u Saboru.
>> General Ante Gotovina uspio pomiriti esdepeovca i hadezeovca
Hdz sig dobiva parlamentarne izbore iduce god sa ovom koalicijom jer ljevica nema realne i sanse i ja msm da iduca vlada ne moze biti losija od ove jer su vec 3 god na vlasti a stanje je losije nego sta je bilo prije 3 god nijedna vlada u povijesti nije imala pad bdpa 11 kvartala u nizu i to je dovoljno reci. Iako mi je karamarko totalno antipatican covjek ipak cu glasati za hdz jer je to jedina stranka u kojoj ima sposobnih ljudi koji mozda mogu nest napraviti(ako su sposobni ne znaci nuzno i posteni)