Prije desetak godina na partyju Sarajevo Film Festivala, dok smo se svi zabavljali i pijuckali, Kemal Monteno je sjedio za automatom u susjednoj prostoriji i kockao. Potpuno sam. Dugo sam ga gledao i pitao se zašto je on jedini u kockarnici, zašto se povukao od svih. Neki su ga pokušali nagovoriti da nam se pridruži, ali on je ostao za poker-aparatom. Ne znam je li i inače kockao, ali tu je noć svakako zagrizao. Bio je poput usamljenih likova iz svojih šansona.
Sinoć, u reprizi 8. kata na drugom programu HTV-a, opet je pokazao to tužno lice. Da, bila je to vesela emisija, puna viceva, malo tko, recimo, poput Tarika Filipovića može izvaliti: "Ma Crnogorci su lijeni, mi Bosanci smo glupi", i ispaliti od smijeha. I drugi gosti su se smijali, i voditeljica Danijela Trbović, i Kemal Monteno. Ali on i u tom smijehu pokazuje obrise sjete. I kao da i dalje sjedi za tim aparatom koji uzima novce i život. Zapravo, kao da je cijeli život razmišljao o tom jučerašnjem danu kad je otišao valjda u neki bolji svijet.
Sinoć, gledajući tu veselu emisiju, teško mi je bilo povjerovati da on više nije živ. No to vam je kao i uvijek kad umiru veliki: on zapravo tek sada postaje besmrtan. I sljedećih godina i desetljeća gledat ćemo kako se uz njegove balade prolijevaju suze nesretnika slomljenih srca. Ja ga nikad nisam upoznao. Ali ću ga zbog tog jednog dodira očima u Sarajevu pamtiti kao usamljenog jahača koji je, poput Doca Hollidaya, došao tiho i ušao u legendu. I to što je HTV sinoć posvetio njemu udarnih sat vremena je očekivano. Baš kao i to što je RTL u istom trenutku pustio priglupu "Mumiju".
PLUS
HTV, RTL, Nova: Svi su zgodno popratili "šamaranje" u Saboru. I nakon tri godine začuđuje lakoća kojom Milanović s osmjehom na licu živcira sve HDZ-ove zastupnike
MINUS
HTV1: Prime time termin HTV-a 1 valjda bi trebao biti rezerviran za vrhunske projekte, a ne za uratke poput sinoćnjeg Ribolova u Hrvatskoj. Sporo, dosadno, amaterski...
>> Prisjetite se najvećih hitova Kemala Montena
Tuzan sam, pretuzan, sledio sam se na vijest o smrti tog krasnog pjevackog cvijeta i eminentnog pripadnika cuvene stare sarajevske raje, Kemala Montena. Ne samo zato sto sam i sâm Sarajlija, nego mi je zao tog divnog covjeka uvijek spremnog na salu kojeg je obozavalo 22 miliona stanovnika Jugoslavije. Imao je tako rijedak, topli, barsunasti, italijanski "belcanto", glas kojem smo se divili, zbog kojeg smo treptali. "Kao da je palo drvo", izjavio je povodom smrti Montena "Dnevnom avazu", Sarajlija, Goran Bregovic. Ne, Gorane, iz sarajevske ulice Milosa Obilica 54 (ja sam stanovao na broju 55) nije palo drvo nego je pao - hrast ! Ogroman, hrast ! Postojala su na podrucju Jugoslavije samo dva velika sansonjera : Arsen Dedic i njegov, kako Arsen izjavi, deset godina mladji brat - Kemal Monteno. Eto, ostao nam je jos samo jedan, Sibencanin, Arsen Dedic... Hvala gospodine Bubalo na kolumni posvecenoj Montenu. Molio bih sve citaoce da u "Jutarnjem listu" procitaju fenomenalnu reportazu rodjenog Sarajlije Miljenka Jergovica posvecenu Montenu : "Taj glas otpjevao bi i telefonski imenik Sarajeva". Pozdrav !