Čelnica ORaH-a Mirela Holy ipak neće na predsjedničkim izborima podržati predsjednika Ivu Josipovića, barem ako on ne prestane podržavati ideju o traženju nafte u Jadranu.
“Taj projekt je ekološki štetan, a u Jadranu, osim možda kod Brača, ionako nema značajnih rezerva nafte”, suvereno je ustvrdila Holy pozivajući se na istraživanja Ine. Nažalost, nije precizirala o kojim se to istraživanjima radi, no poprilično je zastrašujuća lakoća kojom je Holy bez ikakve rezerve i ograde javnosti ponudila odgovor na pitanje koji domaći geolozi i naftni inženjeri pokušavaju odgonetnuti već barem četrdeset godina. Naime, još od 1970. traje potraga za naftom i plinom u srednjem i južnom Jadranu. U tom periodu izbušeno je više od 90 ispitnih bušotina, tisuće kilometara podmorja obuhvaćene su seizmičkim snimanjima, deseci tisuća sati potrošeni su na proučavanje i interpretaciju tih podataka, a o raznim aspektima te problematike napisane su stotine znanstvenih radova.
To nitko ne može znati
Pa ipak, nitko od stotina domaćih eksperata koji su tim istraživanjima posvetili dobar dio svoje karijere danas neće ponuditi definitivni odgovor ima li ili nema nafte u Jadranu – iz jednostavnog razloga što to nitko ne može znati. Dakako, postoje razna mišljenja i tumačenja – kao suprotnost tvrdnjama Mirele Holy, primjerice, stoji teorija Sanjina Grandića koji je tumačenjem geoloških podataka utvrdio mogućnost da na području od Palagruže do Boke Kotorske postoje rezerve od 2,7 milijardi barela nafte. Doduše, Grandić je umirovljeni inženjer geologije s četrdesetogodišnjim iskustvom rada u Ini, te britanskom Western Geophysicalu - jednoj od najvećih svjetskih kompanija specijaliziranih za geološke radove.
Mirela Holy, pak, diplomirana je etnologinja i ekspert komparativne književnosti, s doktoratom stečenim na temu mitskih aspekata ekofeminizma. Kome onda vjerovati? Dakako, pitanje istraživanja nafte u Jadranu nipošto nije tema koja bi trebala biti olako shvaćena, niti odluka donesena bez adekvatnog promišljanja. Radi se o projektu koji nosi određene rizike, ali i potencijalno značajne koristi. Da bi se odlučilo o njegovoj isplativosti, odnosno opravdanosti, treba provesti objektivnu usporedbu tih potencijalnih rizika i koristi. No, može li ta analiza biti objektivna, ako onaj tko tu analizu treba provesti i u konačnici donijeti političku odluku odmah u startu, bez ikakvih stručnih podloga, utvrdi da u Jadranu nema nafte.
Nije kadra prihvatiti razumnu argumentaciju
Koliko god se Holy posljednjih mjeseci predstavljala kao novi i atipični političar, takav model ponašanja suštinski se ni po čemu ne razlikuje od onoga uobičajenog na političkoj sceni. Dapače, po istom paušalnom modelu netko je svojedobno zaključio da je isplativo graditi tvornicu glinice u Obrovcu ili – eto aktualnog primjera – u Zadru uložiti 150 milijuna eura u gradnju lučkog pristaništa konstruiranog tako da u njega ne mogu pristati trajekti Jadrolinije. Vjerojatno su i tada postojali neki inženjeri, ekonomisti ili neki drugi stručnjaci koji su uzdajući se u svoje proračune pokazivali kako je to pogrešno, samo da bi potom politički moćnici tu stručnost dezavuirali ponavljajući tautološku mantru: “to je isplativo”. Obrnutu varijaciju iste logike sada primjenjuje Holy, a kako se radi o političarki koja bi već sutra mogla imati iznimno visoku ulogu u izvršnoj vlasti – ta je spoznaja u najmanju ruku zabrinjavajuća.
Famozna ideja vlade stručnjaka u Hrvatskoj se uglavnom tumači u uskom značenju vlade u kojoj bi sjedili nestranački tehnokrati. Ipak, šire gledano, taj koncept prvenstveno podrazumijeva stvaranje okruženja u kojem se političke odluke donose temeljem nepristranih analiza i mišljenja stručnih osoba i tijela. Svojim stavovima i izjavama u slučaju projekata istraživanja nafte u Jadranu, Holy pokazuje da je nesposobna funkcionirati u takvom okruženju, odnosno da nije kadra prihvatiti razumnu argumentaciju izvan svog rigidnog ideološkog okvira. To i ne čudi. Zeleni pokret i političke stranke koje se na njega naslanjaju u biti su organizacije radikalnog političkog spektra. Upravo je to razlog što, čak i u državama u kojima su najrazvijenije, ne privlače više od 20-ak posto biračkog tijela. Društveni razvoj ne može se temeljiti na radikalnim idejama i stavovima, već zahtijeva umjerenost i sposobnost kompromisa. Upravo to je razlog što i ekološki najnaprednije države u nekim svojim dijelovima razvijaju neekološke politike – Njemačka je europski lider po proizvodnji energije iz ugljena, Danska po broju spalionica otpada, a Norveška u eksploataciji nafte i plina. To je realnost. Tvrdoglavo i isključivo inzistiranje na ideološkim stavovima, čak i kad stručne analize dokazuju suprotno, ipak nije politička principijelnost, već jedna od definicija totalitarizma.
>>Ako treba, Karamarko će i s Glavašem, a Milanović s Holy
>>Holy: Rezultati anketa nas vesele, ali se njima ne opterećujemo
Holy je aktivistica, a ne političarka. Ne može se izgraditi stranka na aktivizmu, a trenutno je popularna jer razočarani birači SDP-a ne znaju što bi...