Bojan Glavašević odaje dojam dobrog dečka, početnik je u znanstvenim vodama, lingvist, žrtva rata, čini se dobronamjeran, pomalo nespretan, plah... Ali Bojan Glavašević je zalutao u politiku! Najbolji dokaz tome jest njegovo jučerašnje gostovanje na javnoj televiziji. U svojem medijskom istupu ne da nije bio konačno potpuno jasan u odnosu na svoj nastup u Vukovaru koji je izazvao revolt dijela branitelja, nego je svu svoju priču dodatno toliko štreberski i patetično zakomplicirao da je bilo zapravo teško shvatiti o čemu on priča i što misli. Da, uplašen je, ali ne toliko od branitelja, koliko zapravo od svojih političkih sponzora – SDP-a, Milanovića i Matića.
Matić je jasno rekao da je Glavaševića uzeo za pomoćnika zbog njegova prezimena i oca. Kakve je on kvalifikacije imao za to mjesto kao lingvist? Da u zakonima ne bude pravopisnih grešaka, da budu lijepo pisani? Pa nemojmo biti smiješni! SDP-u je trebao taj kapital, kao i Matićev kapital zbog njegova utamnjičenja u srpskim logorima. Matić je zapravo svima služio zbog tog kapitala. Na žalost, manipulacija s mladim Glavaševićem samo je nastavak na manipulaciju koja se godinama ponavlja s njegovim ocem, njegovim radijskim izjavama i tezama oko pada i izdaje Vukovara!
Mladi Glavašević još je jedna žrtva politike, možda i vlastite precijenjene ambicije. On je žrtva rata, sa žrtvama treba posebno obazrivo pristupati, paziti na ljude s traumama, ali ne mogu javne funkcije voditi nesposobni i traumatizirani ljudi. Jer oni samo dalje prenose i izazivaju nove traume! Matić ne samo da nije sposoban, nego on ima i problem s vlastitom samokontrolom, s vlastitim istupima i izjavama. Tako traumatiziran čovjek, uz sve poštovanje za njegovu žrtvu, ne može biti ministar. Kao što ni Glavašević ne može biti pomoćnik, uz sav respekt za njegovo lingvističko znanje. Ali on je ''zelen“. Međutim, to je u Hrvatskoj još jedan apsurd.
Kako nikad ništa nije crno-bijelo, tako to nije ni u Glavaševićevu slučaju. Kad je već stvar otišla tako daleko, i kad smo u političkom, javnom ringu, valja dalje propitivati tko to manipulira Bojanom Glavaševićem, manipulira li itko, je li on svjestan te manipulacije, koristi li on ipak svoje prezime za karijeru, i znanstvenu i političku... Ako idemo redom, on jučer na TV-u ni jednom riječju nije do kraja jasno dao do znanja koji je bio smisao njegova istupa u Vukovaru, i to još pod pokroviteljstvom kontroverzne Documente. Samo je dao naslutiti da je možda pogriješio što je pomiješao svoj nastup kao znanstvenik i političar. Njemu nikako nije jasno da je on kao pomoćnik ministra u prvom redu političar. Ali i ne može mu biti jasno jer on nije političar. I zatim, što još nitko nije upitao, načelno, ima li ikakve veze s njegovim istupima činjenica da je njega na Filozofski fakultet u Zagrebu, na Odsjek za lingvistiku, primio Milorad Pupovac, i da je Glavašević u Pupovčevom timu? Ako znamo Pupovčeve stavove oko rata, a znamo, ima li ta činjenica ikakav utjecaj da je Glavašević dobio posao na fakultetu? Ili još više, da je postao pomoćnik ministra branitelja? Kao i na njegove istupe?
Što god tko mislio, to su sve legitimna pitanja jer se radi o javnom prostoru, o javnim funkcijama, o vrlo osjetljivim pitanjima. Baš kao što sam u prošloj kolumni nabrojao činjenice vezane uz Documentu i njezine parapolitičke aktivnosti, a od njih nije stigao argumentirani odgovor, nego samo vrijeđanje i etiketiranje u najboljoj boljševičkoj maniri. Na kraju, braniteljsko nezadovoljstvo moglo bi eskalirati, a bliži se Vukovar.
U ozbiljnoj zemlji sjeli bi premijer i šef oporbe te se probali dogovoriti ili barem pokrenuti dijalog, da se politika ne iživljava na braniteljima i ratnim žrtvama. U Hrvatskoj je to očito nemoguće, jer se Milanović i Karamarko ni očima ne mogu pogledati. To je naša tragedija. Ni o čemu ne možemo postići nacionalni, politički konsenzus. Zato propadamo kao narod!
>>Bojan Glavašević: Ne mogu se ispričati za nešto što nisam rekao
>>Glavašević se treba ispričati, a premijer s njima razgovarati
Zvonimir Despot uništa. Mali Glavašević je rođen za politiku, zato je i izabran na ovu poziciju, kao kukavičje jaje Zorana Pusića, Teršeličke, Pupavca i Puhovskog. Mulja bez da trepne, nema grama empatije, ni grama obraza, bez ikakvih skrupula pod krinkom rješavanja braniteljskih pitanja provodi notorno izjednačavanje krivnje za rat, i opet bez da trepne.