Gordan Jandroković navršava 49. i u politici je prošao uspone i padove. Premda se mnogi šale s njegovim “kontinuitetom” u HDZ-u, a on javno ne priznaje da ima sposobnost predviđanja političkih promjena, činjenica je da je nekoliko puta među prvima u HDZ-u rekao caru da je gol. Sada će novom šefu Plenkoviću pomagati u dvoboju s Milanovićem.
Vaš je povratak u stranački vrh u medijima uglavnom objašnjen kao povratak čovjeka za sva vremena i za sve predsjednike?
Da prvo objasnim svoje motive – zadnjih šest mjeseci bilo je vidljivo da sam se maknuo iz javnosti i to zato što sam već bio donio odluku da ću se prestati aktivno baviti politikom. Htio sam ići u privatni biznis. Vidio sam se u konzaltingu, u djelatnostima povezanima s europskim integracijama i korištenjem fondova EU.
Na tu moju odluku ponajviše je utjecalo to što u mnogočemu nisam razumio politiku bivšeg predsjednika HDZ-a. Upozoravao sam na propuste, podnio ostavku na mjesto potpredsjednika Kluba zastupnika HDZ-a u Saboru.
Javno sam se suprotstavio odluci da se ide u rušenje vlastite Vlade i to se pokazalo ispravnim stavom. Moj izlazak iz politike činio se konačnim, no tada sam razgovarao s Andrejem Plenkovićem koji mi je rekao da razmišlja o kandidaturi za predsjednika HDZ-a i ja sam ga u tome podržao.
Kad mi je ponudio mjesto glavnog tajnika, smatrao sam da je korektno i od mene odgovorno prihvatiti tu poziciju. Tim više što dijelimo viziju HDZ-a kao narodnjačke, demokršćanske stranke proeuropske orijentacije.
Kad ste, kao čovjek koji slovi da ima nepogrešiv osjećaj za procjenu kad je nekome kraj, shvatili da je i Karamarko došao do toga?
Nepogrešiv osjećaj? Ne znam je li to kompliment ili uvreda?
U hrvatskom političkom svijetu to je očito kompliment.
Očito se u svrhu “urbane legende” žele pojednostavniti stvari, situacije na koje aludirate ne da nisu slične, nego su u mnogočemu različite. Što se tiče prvog predsjednika u čije sam se vrijeme politički aktivirao – Ive Sanadera – on je sam odlučio otići. Niti sam to mogao predvidjeti niti sam znao za njegovu odluku.
Dakle, nisam mogao imati nikakav predosjećaj kraja. U slučaju Jadranke Kosor, nakon svega što se dogodilo, smatrao sam da je logično da bude više kandidata za predsjednika HDZ-a, što je ona odbijala. Stoga sam među prvima, a baš sam vama tada dao intervju, rekao da HDZ treba novog predsjednika. Dakle, djelovao sam po svojoj savjesti i u interesu stranke dok je Jadranka Kosor još vrlo čvrsto držala svoju poziciju.
Mnogi koji su sada hrabri i pametni tada su mi takvo stajalište zamjerali, no takav sam po prirodi, idem za svojim srcem, a i želim biti mirne savjesti. Što se pak tiče Karamarka, uistinu sam ga jedno vrijeme podržavao. Jednoznačno govoriti o njegovu mandatu na čelu HDZ-a ne bi bilo ni korektno, a ni istinito, jer smo pod njegovim vodstvom ostvarili nekoliko vrlo važnih izbornih pobjeda, primjerice na europskim i predsjedničkim izborima.
Vratili smo se kad su nas već svi bili otpisali i na tome Karamarku treba čestitati. No, ono što se događalo nakon što je HDZ s Mostom preuzeo odgovornost za Hrvatsku za mene je bilo neprihvatljivo. Vidio sam da stvari ne idu u dobrom smjeru, stranka je bila disfunkcionalna, takvi su bili i Vlada i naš Klub zastupnika.
Među prvima sam se i vrlo rijetkima javno suprotstavio potezima bivšeg predsjednika, dok je još čvrsto vladao stranačkom većinom.
Kako se tako velikoj stranci poput HDZ-a moglo dogoditi da se odlučivanje i upravljanje prebacilo iz središnjice HDZ-a i Sabora u lobi i unajmljenu prostoriju u hotelu Sheraton? Pomalo opskurno, zar ne?
To je i za mene veliko pitanje i nemam još odgovor na to, ni na sve ono što se događalo u HDZ-u u nešto manje od zadnjih godinu dana.
Da, HDZ-u se to često događa – “nemojmo to otvarati zbog viših ciljeva”. Ni nakon izbora u studenom niste napravili analizu zašto niste pobijedili, nikad ne raščistite sami sa sobom. Bilo bi logično da to raspravite da se više ne dogodi da jedan čovjek preuzme vlast i pobjegne u neki drugi Sheraton?
Upravo sam se iz tih razloga i odlučio ponovno angažirati. Vrlo će se brzo vidjeti da će se sve u HDZ-u odvijati vrlo transparentno, da će se politika voditi u središnjici stranke, Saboru, Vladi, a nikako izvan tih prostora, a na tome će inzistirati i sam Plenković.
Moja funkcija glavnog tajnika nije nikakva odskočna daska za neku višu dužnost u budućnosti, nego ozbiljan i težak posao s jedinim ciljem da pomognem Plenkoviću da HDZ vrati povjerenje građana te da potom sastavimo Vladu od uistinu najboljih i najstručnijih ljudi. Što se mene tiče, nemam namjeru više sudjelovati u izvršnoj vlasti.
Je li istina da je nekoliko ljudi prije vas odbilo funkciju glavnog tajnika?
S Andrejem sam vrlo otvoreno razgovarao, znam i s kim je prije mene razgovarao i zašto. Odluka o prihvaćanju mjesta glavnog tajnika rezultat je međusobnog povjerenja Andreja i mene. Ako sam ga podržavao u kandidaturi za predsjednika, smatram da je fer da i ja podmetnem leđa u novom projektu HDZ-a.
Osjećate li se sposobnim za tu funkciju jer ona pretpostavlja i puno terenskog rada?
Pokušava se stvoriti dojam da smo mi u novom vodstvu HDZ-a isključivo nekakvi “vanjskopolitički igrači“ i da nemamo doticaj s terenom. Podsjetio bih da sam sedam godina vodio stranku u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, dvije godine Gradski odbor Grada Zagreba, dakle, i te kako sam uronjen u stranačku bazu. Vodio sam, osim toga, velik sustav poput MVP-a i uspješno sa svojim suradnicima završio pregovore o ulasku RH u EU i NATO.
Start u izbornoj kampanji bit će vam težak jer opet ste izloženi financijskim aferama. Je li se znalo u stranci kako vrh rješava financijske probleme?
Prema onome što sada znamo, sve je bilo u okviru zakona, ali bila je riječ o netransparentnim odlukama koje su politički upitne i koje nisu donošene na središnjim stranačkim tijelima. Statut, doduše, nije predviđao da se takve odluke moraju donositi na Predsjedništvu, no s obzirom na njihovu moguću političku pozadinu, bilo bi daleko bolje da je o njima i Predsjedništvo dalo svoj sud.
Naš je cilj sada zamijeniti te pozajmice za “uredne” kredite u poslovnim bankama. U završnoj su fazi dogovori o našem zaduživanju kod jedne komercijalne banke. Pozajmice od privatnog sektora, makar su zakonite, upitne su jer uvijek mogu probuditi sumnju u eventualno pogodovanje.
Rasprave koje se vode o takvom dosadašnjem financiranju HDZ-a pokazale su da su i neke druge stranke koristile privatne pozajmice. A slučaj s agencijom Madison pokazuje da je očito u SDP-u bilo netransparentnog financiranja i mogućih zloporaba pa bi bilo vrlo dobro za hrvatski politički prostor da sve stranke javno prezentiraju načine financiranja, posebno ako postoje privatne tvrtke koje ih podržavaju.
Vas koji ste se u vrhu HDZ-a okupili oko Plenkovića nazivaju “bruxelleskom bojnom”. Činjenica je da su i drugdje na glavnim pozicijama političari koji su prošli MVP, bruxelleski ili filtar NATO-a i SAD-a. Je li to dobro za Hrvatsku?
Nije to baš točno jer je, primjerice, šef Plenkovićeva izbornog stožera bio general Damir Krstičević, heroj Domovinskog rata. Šef stranačkog stožera za parlamentarne izbore i dalje je Damir Jelić.
Pa i general Krstičević prošao je taj filtar, školovan je u SAD-u i kasnije je prošao NATO-ove filtre?
Ma ne bih volio da se stvara fama kako su u vrhu sve ljudi koji su nekakvi “vanjskopolitički igrači“. Vidjet ćete da će buduća Vlada biti kombinacija najboljih ljudi bez obzira jesu li se formirali u vanjskopolitičkom okružju ili domaćem, terenskom.
A što se nas iz MVP-a tiče, koji smo prošli tu školu, imali smo priliku da se u teškim godinama kada se stvarala hrvatska država borimo za njenu međunarodnu afirmaciju te da istodobno iz prve ruke upoznamo i domaću, ali i svjetsku politiku. Bili smo u kontaktu s ljudima koji su donosili odluke od važnosti za cijeli svijet. I to nas je zacijelo profiliralo na političkoj sceni, ne samo u HDZ-u, nego i u ostalim strankama.
Objasnite mi taj fenomen HDZ-a, potone, ali brzo i ispliva.
To potvrđuje vitalnost i stabilnost središnje i najveće političke stranke hrvatskog naroda. I to jest fenomen jer u ostalim zemljama stranke koje su provele tranziciju iz komunizma u slobodno društvo, u demokraciju, vrlo su često nestajale ili postajale marginalne.
HDZ jest specifikum i uistinu kad potonemo uvijek pronađemo kolektivnu energiju i mudrost. S obzirom na sve što smo prošli u 25 godina, naši politički konkurenti izdvajaju samo ono loše, ali je u svijesti naših građana uvijek važnija činjenica da je HDZ bio stožerna stranka u stvaranju Hrvatske i u njenoj obrani i oslobođenju u Domovinskom ratu. I ono najvažnije što cijene naši vjerni birači – da je sve to ostavština prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Očito je Tuđmanova ostavština tolika da je i nekoliko loših predsjednika HDZ-a nije uspjelo uništiti?
Apsolutno, dr. Tuđman je ključna osoba ne samo novije hrvatske povijesti. On je trajna vrijednost. Čak i oni koji su ga napadali i “detuđmanizirali Hrvatsku” prisiljeni su prihvatiti njegovu političku ostavštinu. Kao što je to morao učiniti i SDP, odnosno Zoran Milanović.
Hoće li vaši birači u rujnu apstinirati?
Plenkovićev dolazak na čelo HDZ-a vratio je optimizam i elan biračima centra i desnog centra.
Je li Karamarko bio najgori predsjednik HDZ-a?
Neki žele da u HDZ-u samo produbljujemo konflikte, nekima smeta konsolidacija naše stranke, otvaranje nove stranice. Zato bih radije afirmirao pozitivnu ostavštinu svih predsjednika, a ono što nije bilo dobro ionako su kaznili hrvatski birači.
Malo je vremena do izbora i za sastavljanje lista. Govori se da će one biti sastavljene po načelu trećina starih, trećina mladih, trećina stručnih?
Puno se toga “govori”, a da nije institucionalno zaključeno. Listama ćemo potvrditi smjer kojim smo krenuli i svakako ćemo vodit brigu o balansu. Osnovni je cilj politici vratiti sadržaj jer se u Hrvatskoj politika prečesto svodi na doskočicu, vizualni dojam, atrakciju...
Je li sada Milijan Brkić problem ili blagodat stranci?
On je zamjenik predsjednika, izabran na Saboru HDZ-a i dio je tima koji će dati svoj doprinos na parlamentarnim izborima.
Piše se da “Orao” ne smije više putem Facebooka slati poruke u ime HDZ-a?
Toliko se toga piše, evo čitam i o sebi, a pokazalo se sve nevjerodostojnim.
Postoji li spor u HDZ-u ići na izbore samostalno ili u koaliciji?
Ovih dana razgovarat ćemo s potencijalnim partnerima, s onima s kojima smo dosad bili u koaliciji, ali i s onima s kojima nismo. Razmatramo sva rješenja kako bismo vratili najveće moguće povjerenje glasača.
Kako razgovarate kad i HSP AS brusi svoju političku težinu na vama i šalje vam ultimatum?
Nema razloga ni za kakvu nervozu ni nestrpljenje, a ponajmanje za postavljanje uvjeta.
I HSS je otišao u trenutku kad je Milanović postavio vremenski ultimatum Kreši Beljaku znajući da se u HDZ-u u tom trenutku nema s kime dogovarati.
Odluka HSS-a primarno je interesna. Ne temelji se na programima, vrijednostima i svjetonazoru, nego isključivo na trgovini. Dakle, dogodila se “jambizacija HSS-a”: dvije čelne osobe HSS-a, gospoda Beljak i Gabrić, prepustili su se svome trgovačkom instinktu.
Nakon takve odluke, a i prilično lijevih i liberalnih Beljakovih stavova, građani u HSS-u više ne mogu prepoznati narodnjačku, demokršćansku stranku desnog centra.
I Tihomiru Oreškoviću bilo je ponuđeno da se nađe na HDZ-ovoj listi. Zbog grižnje savjesti ili straha da će vam izbiti mandate, dok se još mislilo da će izaći na izbore s Mostom?
S Oreškovićem se razgovaralo. Osobno, bio sam protiv njegova rušenja i uvažavam to što je postigao u financijsko-ekonomskom dijelu programa, i to u kratko vrijeme. Na žalost, zbog dnevnopolitičkih stresova neke su nam vrlo kvalitetne stvari koje je odradila Oreškovićeva Vlada “promaknule”.
Kakva vam se čini Oreškovićeva odluka da ne nastupi ni na listi Mosta, ni na listi HDZ-a?
To mi se čini promišljenom i mudrom odlukom. No vjerujem da je to samo stanka, da još nije rekao svoju posljednju riječ u politici te da će u skorašnjoj budućnosti nastaviti pridonositi razvoju Hrvatske.
Most je, potencijalno, jedini ozbiljan postizborni koalicijski partner HDZ-u, a predizborno ste konkurenti. Past će i neke teške riječi...
Držim da Most može biti naš strateški partner. Njihova je kampanja nešto drukčije pozicionirana jer oni žele biti “treći put” i žele jasno naznačiti da su udaljeni i od HDZ-a i SDP-a. Mi to uvažavamo. No Most nipošto nije naš jedini potencijalni postizborni partner.
Prema najavama i iz SDP-a i iz HDZ-a čini se da će kampanja biti pristojna?
Premda će naš fokus biti na gospodarstvu i životnom standardu, ne spadam u one koji bi kampanju lišili svake ideologije i svjetonazorskih pitanja. Ne vjerujem da će Milanović izdržati voditi “mirnu” kampanju jer su SDP-ove kampanje do sada uvijek bile prljave i grube, temeljene na produbljivanju podjela i proizvodnji incidenata.
Sjećate se da je upravo Milanović lansirao parolu “mi ili oni”. Najave o mirnoj kampanji vidim kao varku, kako bismo se uspavali. A u nedostatku programa, predviđam da će postajati sve nervozniji i agresivniji kako se bude primicao dan izbora. Osim toga, Plenković je za njih vrlo, vrlo neugodan protukandidat.
Očekujete, dakle, osobne napade na Plenkovića u kampanji?
Da, očekujem. No budući da Andrej u kampanju ulazi s posve čistom “prtljagom”, za razliku od lidera ostalih političkih stranaka, protivničke “kreacije“ bit će pucanj u prazno.
Hoće li doći do povratka HDZ-ovih otpadnika, Šeks se već vratio, slijedi li povratak Pašalića i Aralice, Prgometa i Kujundžića, J. Kosor, M. Dalić...?
U ovom trenutku prioritet su parlamentarni izbori. Nova stranica koju okreće Plenković otvorit će prostor i za razgovor s onim ljudima koji su nekada bili članovi HDZ-a, ali samo s onima koji svojim angažmanom mogu pridonijeti da stranka ojača.
Čisto praktično pitanje, hoćete li Zlatka Hasanbegovića skrivati ili isticati na listama?
Smatram da Hasanbegović treba dobiti istaknuto mjesto na listi HDZ-a. Prema njemu se vodi strašno negativna i na trenutke neljudska kampanja. Želim poručiti da je on vrlo važan član HDZ-a.
Njonjiću, sjećamo se tvojih verbalnih vratolomija glede preuzvišenog vođe Dr. Sanadera.