U jednom tjedniku ovaj je tjedan izašao, kako je pretenciozno naslovljen, leksikon 50 najutjecajnijih "desničara" u Hrvatskoj. Na prvi pogled, kako je predstavljeno, netko bi mogao reći da su to ljudi koji spremaju nekakvu desničarsku revoluciju. No, nakon malo pažljivijeg pregleda, svakome upućenijem jasno je da je sve to skupa samo veliki cušpajz kako bi se zadovoljila neka forma i kako bi se dobio medijski efekt za podebljavanje glavne priče o nekim kretanjima i pripremanju narodnjačke koalicije za preuzimanje vlasti. Ili drugim riječima – alarm, desnica se diže, pazite se, opća opasnost! Samo još jedno plašenje ljudi!
Sve je to skupa zapravo bez veze, jer su na tom popisu i ljudi koji u biti nemaju gotovo ništa zajedničko s nekima drugima s te liste. Dapače, svjetonazorski se debelo razlikuju u mnogo pitanja. U čemu je desno u Hrvatskoj? Najčešće u tome da je čovjek, primjerice, antikomunist pa je automatski i ustaša, iako je u zapadnom svijetu to čista liberalna pozicija. Ali u Hrvatskoj je sve pomućeno, pa tako i lijevo-desne pozicije. Kako je dobro poentirao na to jedan naš intelektualac i moj prijatelj, ne vjerujem ni ja, kao ni on, ni u lijeve ni u desne, jer je najnovija povijest pokazala da obje opcije stavljaju stranačke i privatne interese ispred nacionalnih. Ja vjerujem samo u one snage u Hrvatskoj kojima je nacionalni interes prioritet i kojima je bolja Hrvatska od ove danas iznad svega!
S druge strane, ovakvi popisi izazivaju svojevrsnu jezu, ali kod onih koji su bili svjedoci sličnih popisa za vrijeme Jugoslavije.
Tako mi se javio jedan drugi hrvatski intelektualac, riječima: "Moram reći da sam jako zabrinut i uznemiren. Ne tvrdim da je to bila njegova namjera, ali jedan od efekta svakako bi mogao biti da ta lista bude upotrijebljena kao 'lista za hapšenje' ili čak za 'likvidaciju' u hipotetičkom slučaju nekog nasilnog sraza na političkoj sceni. Takvi su se popisi radili i 1971. godine, a svi s takvih popisa bili su doista pohapšeni i pozatvarani, a neki i likvidirani, odnosno, natjerani u emigraciju." Moj je odgovor bio kako se ipak ne bojim tog popisa, na kojemu se našlo i moje ime, jer je prevelika razlika u okolnostima kakve su bile tada i danas da bih se možda malo bojao da nismo u Europskoj uniji, ali ovako ipak imamo demokratski okvir u kojemu je to nemoguće. Njegov je odgovor bio: "Možda imate pravo, ali ja sam previše toga preko glave prevalio da bih bio posve bezbrižan. Zato mislim da ne bi bilo loše da netko napravi listu i 50 'najutjecajnijih Jugoslavena' na hrvatskoj političkoj sceni. Pa neka se i oni malo 'češu po glavi'."
To je bilo u subotu, a u nedjelju nam je HTV priredio još jednu jugoeskapadu, pa bi na listu tih "Jugoslavena" odmah mogao Aleksandar Stanković sa svojim gostom Draganom Markovinom koji je predstavljen kao povjesničar, a zapravo je u prvom redu politički jugoljevičar iz njedra Šuvarova SRP-a. Jer za Markovinu su svi problemi počeli tek 1990. godine, kao da je tada povijest počela, Franjo Tuđman odmah je ogađen, ali ne na temelju argumenata, nego samo osobnog animoziteta i ideološke profilacije. Tko bi još mogao na tu listu "50 najutjecajnijih Jugoslavena"? Idemo li redom, svakako tu spadaju Vesna Pusić, Zoran Pusić, Dejan Jović, Milorad Pupovac, Tvrtko Jakovina, Budimir Lončar, Predrag Lucić, Viktor Ivančić, Boris Dežulović, Stipe Mesić, Tomislav Jakić, Ivica Đikić, Goran Radman...
Uglavnom, na tu listu spadaju svi koji se do danas nisu pomirili sa samostalnom Hrvatskom, kojima je Franjo Tuđman smrtni politički neprijatelj, koji nisu prihvatili njegovu ideju nacionalne pomirbe, koji su stalno neki zagovaratelji regionalnog pristupa i neke nove, treće Jugoslavije, kao da prve dvije nisu bile dovoljne da znamo da zajedno ne možemo.
Tako se Hrvatska muči između "desničara" i "Jugoslavena", izjedaju je i jedni i drugi za svoje interese, a ona pred očima sviju nas propada! Dokad tako?
>>Ljevičari izrasli iz prosvjeda i desničari koji mrze došljake razbili politički centar
partija bi opet kad bi mogla radial isto što i 71..mentalni komunsiti ostaju mentalni..