Jedan od najpoznatijih psalama u kojem vjernici često nalaze utjehu jest Psalam 23. Ove nabožne stihove, čija je poruka dobro poznata i onima koji ne vjeruju, napisao je kralj David koji je i sam u svojoj mladosti bio pastir i čuvao svoje stado od svih opasnosti.
Psalmi – hebrejske religiozne pjesme, uz Knjigu postanka vjerojatno su najpoznatiji dio Starog zavjeta. U Bibliji je zapisano 150 psalama, od kojih je, prema židovskoj tradiciji, približno polovicu i spjevao kralj David. Nakon prijevoda na grčki i latinski jezik psalmi su ušli i u kršćansko bogoslužje. Na staroslavenski su ih preveli sv. Ćiril i Metod, a na hrvatski su se prevodili osobito u sklopu tzv. Malog oficija, namijenjenog redovnicama koje nisu znale latinski ni staroslavenski.
Najstariji su sačuvani takvi prijevodi iz dubrovačkog kraja, iz 14. i 15. st. Tijekom sljedećih pet stotina godina psalmi su često su prevođeni i prepjevani na naš jezik.
Mnogi su se velikani hrvatske književnosti posvetili prevođenju Biblije na hrvatski – od Bartola Kašića prije 400 godina, preko kajkavskog narječja Vrhovčeva prijevoda pa sve do tzv. Zagrebačke biblije, čiji su urednici bili Bonaventura Duda i Jure Kaštelan.
Kako su hrvatski književnici kroz stoljeća prevodili stihove o velikom Pastiru – Bogu i kako se mijenjao hrvatski jezik posljednjih 500 godina doznajte čitajući stihove Psalma koji se rado citira, prevodi i uglazbljuje. Stoga je čak i Miroslav Škoro svojedobno zapjevao „Gospodin je pastir moj“. A o čijem je prijevodu riječ, ustanovite sami.
Bartol Kašić (1622. – 1630.) Psalam Davidov
1. Gñ vlada mene i ništa nede meni pomanjkati:
2. na miestu od paše ondi me je namiestio. Varh vode od pokriepljen'ja odhranio je mene:
3. dušu je moju obratio. Priveo je mene varh klanaca od pravde: radi imena svoga.
4. Erbo i ako uzbudem hoditi posred siene od smarti, nedu se bojati od zala: er si ti sa mnom. Šibika tvoja i štap tvoj: ona me su utiešila.
5. Pripravio si prid licem mojiem terpezu suprod oneziema koji žalostive mene. Opritilio si u ulju glavu moju: i čaša moja opijajuda, koliko je zamierna.
6. I milosardje tvoje sliediti de za mnom sve dnevi od života moga. I da pribivam u kudi Gñovoj u diljinu od dana.
Anton Vranić (1816.)
Šoltar 22 (23)
Radujesze David: Z krovnim nachinom czirkva: zbog velike proti szebi dobrovolynozti Bosje Kristusseve zkurblivnoszti, kakti predobroga pasztira za ovcze szvoje.
Peszem Davida
1. Gozpon me pasze: y nikaj mi falilo nebude.
2.Zapelyal me je vu polye zeleno: y pri okreplyujuchoj vodi odhranil me je.
3.Obernul je k-zebi dussu moju, y zbog imena szvojega dopelyal me je na put pravize.
4.Ar ako y hodil budem po zredini szmertne pogibli ne budem bojalsze zla: kajtiszi ti zmenom shiba tvoja y schap tvoj: ona mene obatrivela jeszu.
5.Poztavilszi pred moje ochi ztola proti onem koji me trapiju: pomazalszi glavu moju zolyem y zapijajuchi moj pehar, kak preverhi je.
6.Y miloszrdnoszt Tvoja szledila me bude: vsze dneve sivlenya mojega: da tak vu hisi Gozpona prebivati mogel budem naveke.
Petar Matija Katančić (1831.) Pisma XXII. (23)
Gospodin Pastir stada svoga.
Pisma Davida.
1. Gospodin ravna mene, i nishtami neche falit':
2. Na mistu pashnje ondime namistih. Sverhu vode pokripljenja odgoihme:
3. Dushu moju obratih. Povedeme sverhu stazah pravde, rad imena svoga.
4. Jer i ako uzhodim u srid sinne smerti, nechuse bojati zalah: buduch dasi ti samnom. Shiba tvoja, i palica tvoja, istame razgovorishe.
5. Pripraviosi na pogledu momu terpezu protiv' onima, koime nevolje. Otustiosi u zejtinu glavu moju: i kupa moja opijajuchna kako je vridna!
6. A miloserdje tvoje naslidovatche mene svih dnevah xivota moga: i da pribivam u domu Gospodnjem, na duljinu dnevali.
Ivan Šarić (1942) Psalam Davidov
1.Gospod je moj pastir, ništa mi ne će nedostajati.
2. Na poljanama zelenim pusti me da sjedim,na vodama odmorišta pusti me da počinem.
3. On krijepi dušu moju,vodi me pravom stazom poradi imena svojega.
4. Moram li i putovati tamnom gudurom: ne bojim se nesreće, jer ti si sa mnom;štap tvoj i palica tvoja, oni su, koji me tješe.
5. Spremaš preda mnom sto usprkos neprijateljima mojim; mažeš mi glavu uljem; čaša se moja prelijeva.
6.Samo sreća i milost pratit će me kroza sav život, i smijem stanovat u kući Gospodnjoj dok živim.
Filibert Gass (1968.)
1. Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam;
2. na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi
3. i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.
4. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
5. Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.
6. Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Jahvinu ću domu prebivati kroz dane mnoge.
Ivan Štambuk (1975.)
1. Yahweh me pase, ništa mi ne nedostaje
2. Na livade zelene trave postavi me, pokraj osvježavajućih voda odgoji.
3. Život malaksalu vraćaše, rad svog imena pravim stazama vodi do cilja.
4. Dolinom smrtne sjene prolažah, ne bojah se zla, sa mnom ti bijaše, palica tvoja, štap me tvoj tješio.
5.Naočigled mojih bezdušnih mučitelja stol mi spremaš, uljem glavu kvasiš, do sitosti napajaše moja čaša.
6.Kroza sve dane mog života dobrota, blagonaklonost prati me, dok me bude, u Yahwehovu ću domu boraviti.
Lujo Bakotić (1988.)
1. Gospod je moj pastir, ništa mi ne fali!
2. Na zelenoj paši mi odmor daje, vodi me na tihe vode.
3. Dušu moju krijepi, pravim stazama me vodi, za ljubav imena svoga.
4. I kada bih hodio dolinom senke smrti, ne bih se zla bojao, jer si ti sa mnome. Štap tvoj i palica tvoja hrabre me.
5. Ti postavljaš preda mnom trpezu na vidiku neprijateljima mojim; glavu si moju uljem pomazao i čaša je moja puna.
6.da! Milost i sreća pratiće me u sve dane mog života, i ja ću u domu Gospodnjemu prebivati do kraja dana svojih.
Tomislav Dretar (1998.) Psalam Davidov
1.Gospod je moj pastir, ja ne oskudijevam u ničemu.
2. On mi daje u svježu travu lijegati; blizu mirnih voda on me vodi,
3. on me preporađa. On me vodi dobrim stazama, za čast njegovog imena.
4. čak i da idem jednim tjesnacem sjene i smrti, ja se ne bojim nikakvog zla, jer ti si sa mnom: tvoj štap i tvoja batina, evo što me ohrabruje.
5. Preda mnom ti prostireš jedan stol, nasuprot mojim protivnicima. Ti uljem namirišiš moju glavu, moja je kupa opojna.
6. Da, sreća i pouzdanje me prate svih dana mog života, i ja ću se vratiti kući GOSPODOVOJ, za mnoge dane.
Ljudevit Rupčić (2000.)
1. Jahve je pastir moj, ništa mi ne manjka
2. Na pašnjake me zelene smješta, vodi me na vodu s plandištem.
3. Dušu moju okrepljuje; vodi me stazama pravim poradi Imena svojega.
4. Pa, ako moram proći uvalom tamnom, ne bojim se zla, jer si ti sa mnom. Štap tvoj i palica tvoja daju mi pouzdanje.
5. Stol mi pripremaš pred licem neprijatelja mojih. Glavu mi mažeš uljem, pehar se moj prelijeva.
6. Dobrota i milosrđe prate me sve dane života mojega. Smijem stanovati u Domu Jahvinu za vrijeme dugo.
Ne treba ići toliko u prošlost da bismo svjedočili promjenama jezika. Npr.,Božo Sušec (partijski sekretar na TVZ) i Mićo Dušanović ( jugoslaven po vlastitom izboru) nikada za vrijeme jugoslavije nisu izustili riječ "poen".Govorili su i "koš" i "bod" ali nisu govorili "poen".Danas poentiraju gdje god stignu.I kada se lustracija bude radila,čudit će se zašto su oni na popisu (na spisku,da bolje razumiju).