Unatoč silnim nastojanjima obje koalicije da ga posljednjih dana uz pomoć medijske mašinerije miniraju, sruše i razbiju, tempo današnjeg sastanka koji će za stolom okupiti sve pretendente na vlast ipak diktira Most. Ni silno nestrpljiva mlada hrvatska demokracija, nenavikla na katkada djetinjasti idealizam Bože Petrova, ne može mu odreći da je mantrajući o reformama iz javnog prostora doslovce pomeo do jučer dominantne ideološke teme, protjerao ustaše i partizane, udbaše i lopove, crvenu bandu i zločinačku organizaciju. Premda je otad prošao tek pokoji tjedan, poput daleke i mračne prošlosti danas se doima pijani delirij i bacanje po podu u izbornom stožeru Domoljubne koalicije, baš kao i frenetično skandiranje domovini i mahanje zastavama u stožeru koalicije Hrvatska raste.
>> 'Razmišljamo o završetku prosvjeda i micanju šatora iz Savske'
Nekako istodobno, skupa s nenarodnom vlašću, mitskim Jugoslavenima i “onima koji nisu željeli Hrvatsku” ovih je dana gotovo nezamijećeno prošla vijest o odlasku braniteljskog šatora iz Savske 66 koji je, umjesto za rješavanje gorućih problema te fragilne populacije, poslužio kao poligon za mobilizaciju glasača s obje polutke političkog spektra, pa i iz mrtvih vratio nesposobnu Milanovićevu vlast. No, što uistinu misle o zveckanju oružjem, marširanju ratnih postrojbi i povratku u devedesete, građani su pokazali na izborima odabirući treći put. Znakovito je da o problematici veterana, koji su svojim dugotinjajućim prosvjedom uspjeli snažno rehabilitirati ideološke teme, ni riječi u svojim poslijeizbornim pregovorima nije rekao Most. Ne odričući im zasluge u stvaranju hrvatske države, ali iščitavajući nedvosmislenu poruku svojih umjerenih glasača, ideološka tematika zasigurno (više) neće dominirati politikom postojećeg, osobito onog sve glasnijeg, progresivnog HDZ-a. Unatoč prigodno probuđenom domoljublju Zorana Milanovića, u tematiku veterana sasvim sigurno neće upirati ni SDP. Šator nije uspjela razmontirati ni vlast ni oporba, već novo vrijeme koje nezaustavljivo dolazi.
Jesu sami otišli ili im je "tako rečeno"? A obećanje (oba su - oba će...) - ništa?!