Država u kojoj je blokirano 328 tisuća građana mora nešto poduzeti kako bi ih vratila u sustav u kojem će servisirati dugove, trošiti i puniti proračun ili im, ako su stari, bolesni, nemoćni ili nezapošljivi, dugove otpisati. Na margini društva sad je 7,7% stanovnika i jasno je, nisu svi u istom kontekstu: ima tu umirovljenika, nezaposlenih, zaposlenih i bolesnih; onih koje je do kraha doveo gubitak radnog mjesta i drugih koji su loše računali. Vjerojatno i nešto neodgovornih. No svima im je zajedničko da im dug, kad dođe u ovu fazu, eksponencijalno raste pritisnut troškovima ovrha i javnih bilježnika, a ovršni zakon omogućava da se i zbog minimalnih iznosa plijeni višestruko vrednija imovina pa u kafkijanskim slučajevima zbog 200 kuna gube krov nad glavom. Donosimo priče blokiranih sugrađana, oni su tu oko nas, njihova djeca možda danas nisu imala čime platiti užinu ili su, kao što je pokazalo nedavno istraživanje Ekonomskog instituta o siromaštvu, na počinak otišla gladna. Otvorili smo društvenu raspravu o blokiranima, u petak o toj temi organiziramo i okrugli stol na kojem će, uz predlagače rješenja, bivšeg bankara Gorana Gazivodu i saborskog zastupnika Gorana Aleksića, sudjelovati i predstavnici vjerovnika.
Gordana Novak: Kad mi bi bar jubilarna i regres ostali za lijekove...
– Užasan je osjećaj znati da si dužan i da ne možeš izići iz toga van. Svaki mjesec Fina mi skida novac s blokiranog računa, a ono što mi ostane kao zaštićeno nije dovoljno za život. Gotovo godinu dana sam na bolovanju, plaća mi je automatski zbog toga manja, a moram kupovati lijekove. Kad se prije nekoliko godina počelo govoriti o oprostu duga, javila sam se, ali nisam zadovoljila uvjete. Imam dug za mobitel koji sam uzela sinu, za televizijsku pretplatu, komunalnu naknadu... Nakupilo se... – govori Gordana Novak (46), spremačica u Županijskoj bolnici Čakovec, grada koji je pri vrhu po broju građana s blokiranim računima.
Na kraju siječnja, prema podacima Fine, bilo je blokirano 2787 osoba, što je 10 posto ukupnog broja građana i oko 15 posto radno sposobnih.
– U lipnju ću imati pravo na isplatu jubilarne nagrade za 15 godina staža, no bojim se hoću li taj novac vidjeti ili će mi ga odmah uzeti za naplatu duga, kao što je bilo s 1250 kuna božićnice. U lipnju ili srpnju bit će isplata regresa za godišnji odmor. Ne znam hoću li barem to moći dobiti na zaštićeni račun. Novac bi mi dobro došao za lijekove, sigurno ga ne bih potrošila na ljetovanje – dodaje Gordana Novak. (Ivica Beti)
Zoran Kupčinovac: Za 117.000 kuna zajma iz 2006., dugujem 390.000
Zoran Kupčinovac iz Petrijevaca nedaleko od Osijeka podigao je 117.000 kuna nenamjenskog kredita 2006. godine, a planirao ga je otplatiti za sedam godina. Podmirivao ga je uredno sve dok 2008. nije ostao bez posla u državnoj službi. Banka mu je ubrzo blokirala račun jer nezaposlen nije mogao otplaćivati kredit. Novo radno mjesto nije mogao pronaći gotovo tri godine, a dug je za to vrijeme rastao i rastao. Banci danas duguje 390.000 kuna pa je i dalje u blokadi.
– Kada bih imao tri života, možda bih uspio otplatiti taj kredit. Radim za minimalac i od njega mi banka uzima trećinu, i tako je već posljednjih pet godina – priča nam 36-godišnji Zoran, inače zaštitar.
Foto: Suzana Lepan-Štefančić
Kada je prestao raditi, tri je puta, prisjeća se, išao u banku i molio da mu stopiraju otplatu rata dok ne nađe novi posao, kako mu se ne bi gomilale kamate.
– To se tada, navodno, moglo, barem su mi tako u banci rekli, ali iz nekoga razloga, meni to nikada nije realizirano. Prvo su mi blokirali račun, a tek sam kasnije dobio pisanu obavijest da su to učinili – nastavlja on. Da ne živi s roditeljima, ne zna kako bi preživio.
– Majka mi daje novac za gorivo – priznaje. Bez obzira na sve tegobe, o odlasku iz domovine trbuhom za kruhom ne razmišlja. (Suzana Lepan-Štefančić)
Petar Bašić: Dug za odvoz smeća 90, ovrha više od 800 kuna
Brođaninu Petru Bašiću račun je u posljednjih godinu dana bio blokiran desetak puta. Zbog troškova koje si je proizveo svojim javnim djelovanjem, morao je podići veliki kredit na svoju kuću, a kako je godinama bio nezaposlen, taj ga je kredit onemogućio u redovitom podmirivanju obveza. Ne negira da je često kasnio s plaćanjem režija, ali nije mu jasno kako je moguće da se ovrhe rade za minimalne svote i bez upozorenja, čak i bez rješenja javnih bilježnika.
– Komunalac mi je blokirao račun bez ikakve prethodne obavijesti. Zbog dva računa za odvoz smeća, koji ukupno iznose 90 kuna, stizale bi mi ovrhe na više od 800 kuna. Blokiraju mi sve račune i kartice, pa moram posuđivati novac da bih to platio – kaže Bašić. Otkad je prije šest mjeseci pronašao stalni posao, pomalo stiže podmirivati svoje obveze, pa blokade u posljednje vrijeme više nisu tako česte. Međutim, teškoće su i dalje prisutne. Prema njegovim riječima, ovršitelji se ne drže pravila da smiju uzimati maksimalno dvije trećine prihoda, nego skidaju sve.
Foto: Ivica Galović/PIXSELL
– Kao i većina ljudi, i ja sam u dopuštenom minusu. Međutim, problem je u tome što banke ne dopuštaju da ovrha ide u dopušteni minus, nego prvo moram naći 5000 ili 10.000 kuna da pokrijem minus kako bi mi se uopće skinula ta ovrha – ističe Bašić. (Vedran Balen)
Dijana Dorontić: Obrt mi je propao, kredit u CHF se udvostručio
Sve je počelo od kredita u švicarskim francima kojim sam otvorila obrt za njegu tijela odnosno kozmetički salon u Karlovcu. Rata kredita se udvostručila, a posla nije bilo pa nisam mogla plaćati doprinose i davanja. Zato mi je blokiran račun, rata za kredit bila je prevelika pa sam morala zatvoriti obrt. Našla sam se u paklu, bez primanja, bez posla... Preživjela sam zahvaljujući roditeljima i prijateljima. Sreća u nesreći bilo je to što me tvrtka Tifon d.o.o., koja je tražila djelatnike na Pagu, s mojih 48 godina ipak zaposlila. Na tome sam zahvalna jer bih se inače morala odseliti u Irsku ili Njemačku da bih preživjela. Sada moja plaća ide na otplatu kredita i plaćanje doprinosa. Ne bježim od svojih dugova, ali cijeli je sustav i ovršni zakon u Hrvatskoj složen tako da, kada već dođete na dno, ondje i ostanete. Svatko se može i mora naplatiti; od države, koja mi uzima kamatu od sedam posto na dug za doprinose, preko javnih bilježnika, banaka, Fine i nitko ne pita imate li za kruh. Svi naplaćuju velike kamate i čudne troškove, čak i ispis dugovanja – kaže Dijana Dorontić koja se zbog posla odselila na Pag gdje je podstanarka. Sretna je što joj se sin zaposlio pa ne ovisi o njoj. Dijana je aktivna u karlovačkom ogranku Udruge Franak. (Snježana Bičak)
Helena, Karlovac: Svaki dan mi prijete iz Agencije za naplatu
Karlovčanka Helena u blokadi je od 2009. godine i tada je njezin dug, za kredite i po karticama, iznosio ukupno oko 100.000 eura. Godinu poslije proglasila je osobni bankrot, a danas joj je dug prodan Agenciji za naplatu potraživanja. Ona ih naziva legalnim lihvarima.
– Istina je da sam sama nagomilala dugove, ali to što ovršni zakon u Hrvatskoj dopušta, to je skandalozno, jer moramo vratiti daleko više nego što smo potrošili. Imala sam jedan dug po kartici od 25.000 kuna, do bi on sada kod Agencije narastao na čak 42.000 kuna. Dugovanja otplaćujem po sto kuna mjesečno. Imam 40 godina i tako se nikada neću riješiti duga. Uz to, od 2009. do zakona po kojem morate imati zaštićeni račun, nisam uopće dobivala plaću, jer je sva odlazila na dugove. Tek od 2014. godine ostaje mi 3700 kuna od plaće i od toga plaćam dugove, hranim obitelj i svaki dan slušam maltretiranje i prijetnje ljudi iz Agencije koji utjeruju dugove. Oboljela sam od tog pritiska, jer to je doslovno živo blato iz kojeg nema povratka. Naravno da moram vratiti dugove, ali zar oni moraju narasti čak tri puta!? Pa tako nitko nikada neće vratiti dug. Zakon nas ne štiti jer i božićnice, regres, jubilarne nagrade sve ide u otplatu duga – kaže nam Karlovčanka. (Snježana Bičak)
Zlatko Butorac: Sve su mi uzeli Fina, odvjetnici, bilježnici...
Siščaninu Zlatku Butorcu (59) ovrhe na račun sjedaju od 2008.
– Ne možeš se izvući ni uz najbolju volju i odricanje, prodaju imovine i dizanje kredita. Kako je i moguće da za dug od 200 kuna morate platiti 1500 kuna? Imam samo nešto veću mirovinu – kaže bivši sindikalac i reprezentativac bivše Jugoslavije u ragbiju.
– Od 2008. prodao sam kuću, digao kredit kod lihvarskih zadruga, jer ga banke ne daju ako ste u blokadi. Vratio sam tada 35.000 kuna duga, deblokirao se, ali me sutradan Fina opet blokirala. Fina samo nabija dodatne troškove. Krivo su mi skidali s računa, naplaćivali po nekoliko puta iste račune, uzimali cijelu mirovinu, što ne bi smjeli. Ili račun razdijele na dva i uzmu dvije naknade. Priznaju pogrešku naknadno, i nikome ništa! – želi se Siščanin. Ni ne zna što mu je sve skidano s računa.
– Izlist mi žele naplatiti 50 kuna, a za izliste od 2008. trebao bih im dati 2000 kuna. Odakle? – pita se Butorac. Unatoč svemu, othranio je dvoje djece, sada odrasle. Sin živi i radi u Kanadi, a kćer u Hrvatskoj. Procjenjuje da je od stotina tisuća ovršenih kuna samo 30% bilo stvarnog duga, a ostalih 70% troškovi su Fine, odvjetnika, javnih bilježnika.
– Mjesečno plaćam 200 kuna duga, ali s odvjetničkim, bilježničkim i Fininim naknadama to je 1500 kuna. I nemate za neki drugi račun i tako doživotno... (Danijel Prerad)
>>Ne mogu naći šankere i konobare, a plaćam od 5100 do 8600 kuna
>> Goran Aleksić: Kad riješim žrtve banaka, okrećem se blokiranima
>> Marić otpisuje 252 milijuna kuna duga za 91.000 građana
Ma što spasimo?! Što bi se sad trebali svi solidarizirati i izdvajati za takve! Evo ja nemam kredita ali sam u minusu. Ajmo pokriti moj minus. Ne tražite pomoć od nikoga i ne plačite,riješite svoja .ranja sami. Dosta mi je je više te kuknjave i socijale!