Boje li se Hrvati da im prenapregnuti kućni budžeti ne mogu podnijeti još i more? Za prvih pet mjeseci na Jadranu ih je, naime, bilo oko 15.000 manje nego lani. Dvije, tri tisuće kuna za sedmodnevni odmor malo tko odvaja bez problema, pa domaćini sa zebnjom iščekuju što će biti s drugim gostima po brojnosti. Dobra je vijest da se na Jadranu – unatoč sve više luksuznih i skupih hotela i činjenici što svake sezone netko iskoči bezobrazno visokim cijenama – i dalje ipak može proći i sa skromnijim budžetom. I to ponajprije u privatnom smještaju, koji noćenje po osobi do kraja lipnja u sobi s kupaonicom ili apartmanu nudi za deset eura. U prva dva-tri tjedna srpnja najniža cijena diže se na 15 eura, a tijekom špice na 20 eura u dvokrevetnoj sobi.
Uz more najskuplje
– Najviše cijene u privatnom smještaju, pak, kreću se od 30 eura u predsezoni do pedeset i više eura po sobi u kolovozu. Ponuda je šarolika, svatko može naći nešto za svoj džep. Osim toga, tzv. zimmer frei nije dizao cijene. U privatnom je smještaju gotovo pola milijuna kreveta, ponuda je veća od potražnje i nitko se ne usudi eksperimentirati s poskupljenjima. Pritom valja znati da su apartmani i restorani uz samo more i dvadesetak posto skuplji od onih koji su samo kilometar dalje – kaže Nedo Pinezić, predsjednik Zajednice obiteljskog smještaja i turizama HGK.
>>Pogledajte usporedbu cijena na tržnicama velikih gradova
– Mnogi Hrvati i ne znaju kakva je situacija na Jadranu. Svi rade promociju u Njemačkoj, Italiji, Sloveniji..., a zaboravljaju da se i domaćem gostu mora prenijeti poruka što sve imamo na moru i po kojoj cijeni. Domaći su zanemareni i što se tiče poticaja. Subvencioniraju se dolasci malobrojnijih Britanaca ili Rusa, primjerice, a Hrvat plaća punu cijenu i cestarine i trajekta itd. Kako bilo, za domaće goste bore se i hoteli, pa se krajem lipnja i u prvom tjednu srpnja za 20-ak eura može dobiti noćenje s doručkom i večerom. Cijenama se nadmeću i ugostitelji, pa uz bijelu ribu po cijeni od 340 kuna kilogram nude i tjesteninu, lazanje... za 40 kuna, kao što je slučaj u Splitu, recimo.
Za kavu kunu više
Kava je ponegdje skuplja kunu nego lani, neki su digli i cijene sokova i piva, a poneki su počeli priloge i salate dodatno naplaćivati i sl. No, u Istri, tvrdi predsjednik tamošnjeg Ceha ugostitelja Dušan Černjul, jede se i pije za jednako novca kao i lani. Više nego lani trebat će za Dalmaciju i otoke. Cestarina od Zagreba do Splita skočila je na 181 kunu.
Što se tiče svjetionika, bila bi zanimljiva novinarska tema zašto se tamo gosti ne vraćaju odnosno po mom sudu, preplate boravak tamo (cijene a la hotel s 5 zvjezdica plus veoma skupi transport do svjetionika i natrag) - zauzvrat moraju trpjeti negativne vibre osoblja u svjetioniku koje pored svoje redovne dužnosti "izduravaju" i goste. Doduše, oni uglavnom bdiju nad zgradom jer oko noćnog režima rada svjetlarnika brine elektronika i u slučaju kvara, samo zovu službu održavanja. Ipak, višegodišnja situacija u Plovputu je na rubu fizičkih obračuna i tko god je imao prigodu čuti iz usta posade svjetionika kakvi su to odnosi u tvrtki i kako se poslovodstvo odnosi prema njima i koji su to drp razmjeri - e taj shvati da su njima gosti točka na i strpljenja jer se i oko njih moraju "muvati", onako frustrirani odnosima u tvrtki. Tako da tko investira golemu sumu u odmor tamo, neka se osvrne i taj aspekt priče jer odmor možda jest nezaboravan što se tiče lokacije, ali eto gosti se ne vraćaju...