Ministar financija Boris Lalovac otkriva koliko bi proračun trebalo smanjivati u ovoj godini, koliko se daleko otišlo s pripremama za uvođenje poreza na nekretnine, gdje su najveći problemi u javnom sektoru. Ponosan je, kaže, što je imao priliku raditi za Hrvatsku.
Kakvo stanje ostavljate nasljedniku?
Deficit središnje države bit će oko tri posto, a deficit opće države prema ESA 2010 metodi trebao bi biti oko četiri posto! Ako znamo da je deficit 2011. bio 7,5 posto, a mandat završavamo s oko četiri posto, znatan napredak ipak je napravljen. Ostavljam sustav koji će trebati nadograđivati, ali koji je razvijeniji nego kad smo ga zatekli. Teško je bilo upravljati proračunom ako ti na kraju godine netko kaže da je deficit prema ESA 2010 ovoliki ili onoliki, a tijekom godine ne znaš što se događa u sustavima o kojima ovisi konačno stanje. Prvenstveno tu mislim na poslovanje javnih poduzeća koja su odnedavno dio deficita i javnog duga. Uveli smo centralni obračun plaća, proširili obuhvat institucija koje su ušle u sastav državne riznice i treba ga širiti i dalje na javna poduzeća. Dobivamo podatke koje tvrtke rade s državom, puno je više analitičkih alata da se kvalitetnije donese proračun. Kad smo došli, podatke o plaćama dobivali smo na plahtama papira, nije se znalo koliko ljudi radi u sustavu, sad se sve to vidi svaki mjesec. S takvim praćenjem lakše se rade i simulacije, unutra su koeficijenti, dodaci, sve. Da smo htjeli smanjiti plaće za dva posto, morali smo pogađati što će na kraju ispasti. Sad imamo softverska rješenja na jednom mjestu za sve, od škola, bolnica, sveučilišta, agencija. Fiskalizacija jasno pokazuje promete u gospodarstvu, lakše se mjeri utjecaj ekonomskih politika. Nema više fiktivnih prijava radnika, znamo tko isplaćuje, tko ne isplaćuje plaće, puno se radilo na digitalizaciji javne uprave. Ostavljam digitalizirano ministarstvo s kakvim će budući ministar lakše donositi odluke, mi to nismo imali. To je vrijedna ostavština mog prethodnika i mene budućem ministru. Meni bi prvi sljedeći korak bio da se centralni obračun plaća primijeni na javna poduzeća jer ona direktno utječu na proračun i njihovo poslovanje mora se pratiti na dnevnoj razini.
Koliki bi trebao biti proračun u 2016. godini?
Pokaže li ESA 2010 deficit opće države oko četiri posto, znači da nam treba još 1,3 posto da bismo zadovoljili kriterije Europske komisije. Budući da dobivamo novu vladu, vjerujem da će nam Komisija dati još jednu godinu da dođemo na razinu od 2,7 posto, koliko su nam zadali. Ova i sljedeća godina bit će dvije završne godine za potpunu fiskalnu konsolidaciju. Kada se govori o javnom sektoru, treba znati da se u četiri resora nalazi 80 posto svih zaposlenih, 200 tisuća ljudi, u zdravstvu, školstvu, policiji i vojsci. Jedino se u ta četiri resora mogu raditi prave strukturne reforme, za što trebaju ozbiljni razgovori sa sindikatima, mnogo stabilnija vlada i mnogo stabilnija većina u Saboru. U ta četiri sektora nitko nije napravio bitniju reformu u 25 godina. Kotromanović je imao dobre iskorake, ali veliki su to sustavi i nije lako upravljati njima. Podržavam najave o rezanju agencija, no one neće dati potreban fiskalni učinak.
Sugerirate smanjenje zaposlenih u prosvjeti, zdravstvu i policiji?
Hoće li otpuštati ili nešto drugo, to će odlučiti nova vlada, ali četiri sektora koja sam spomenuo jedina su gdje se na plaćama može postići učinak na rashodnoj strani. Kad se gleda ukupna masa, mi smo masu plaća doveli na razinu iz 2007. i 2008. Nije problem veličina plaća, sindikati opet govore da ni broj ljudi nije problem, da smo na prosjeku Europske unije. Unificiranje obračuna plaća u javnom i državnom sektoru bio bi dobar korak, puno je sindikata, svatko ima različite dodatke, potpun je kaos u načinu obračuna. Dubinska analiza plaća pokazala je da treba uspostaviti jasan sustav obračuna plaća i, ako bi već to napravili, bio bi to značajniji reformski iskorak.
Ako ostavljate proračun koji je imao 107 milijardi kuna prihoda i 116,5 milijardi kuna rashoda, bez zdravstva, kolika bi morala biti prilagodba ove godine? Koliko bi trebalo rezati?
Deficit bi trebalo spuštati do tri milijarde kuna, neka bude pola na prihodnoj strani ako se nastavi gospodarski rast, a troškove na rashodnoj strani treba smanjiti za 1,5 mlrd. kuna. Čujem da nova vlada računa na bolje korištenje državne imovine, međutim to se govori 25 godina. Pa donedavno država nije ni imala registar imovine. Kad uđete u detalje rješavati nekretninu po nekretninu, otkrijete na stotine prepreka, te nisu upisane u gruntovnicu, nitko se ne javlja na natječaj, sve se to oduži i od tog su prihodi mali. Računaju i na prihode od privatizacije brojnih poduzeća u kojima država ima manje udjele, ali ti prihodi nikad ne premašuju 0,5% poreznih prihoda. Porezi se ne smiju više povećavati, ionako se previsoki. Volio bih da se nastavi rasterećenje dohotka. Pokazalo se da je to bila dobra mjera.
Koliko su odmakle pripreme za uvođenje poreza na nekretnine?
Više smo puta krenuli i stali, imamo prilično kvalitetne izračune u poreznoj upravi što bi taj porez značio, ali porezna je uprava završna u tom lancu uvođenja. Prve su adrese ministarstva pravosuđa i graditeljstva. Neki pomaci su napravljeni, no još se postotak usklađenosti gruntovnice i katastra nije doveo na zadovoljavajuću razinu. Pogubno bi bilo uvesti porez na nekretnine a da sustav nije pripremljen. Počeli smo raditi fiskalne katastre, trebat će vremena da katastar profunkcionira. Vjerujem da će taj projekt započeti nova vlada, a završavati vlada nakon njih. Ne budu li premijer ili potpredsjednik vlade vodili taj projekt, od njega neće biti ništa.
Koliko nekome tko dolazi izvana treba vremena da polovi konce u Ministarstvu financija?
Država ne funkcionira kao korporacija, ako nemate čovjeka koji vas uvodi u sustav i niste prije radili u javnoj upravi, trebat će više od godinu dana. Svima je nama trebalo vremena, zato je moje mišljenje da od svih imena koji se pojavljuju u javnosti za ministra financija najbolje bi bilo da na to mjesto dođe Zdravko Marić. Kompetentan je, ljudi ga poznaju u sustavu, cijene ga, može brzo sastaviti proračun. Svi drugi, ako krenu učiti, bit će im izuzetno teško.
Da vam je još jedna šansa, na čemu biste inzistirali?
Svakako na kvalitetnijem planiranju proračuna. Imao sam dosta povjerenja u pojedine kolege ministre, a moglo se bolje planirati, ne mogu se svako malo raditi rebalansi i da opet na kraju godine fali. Ministar financija nema utjecaja na planove drugih ministarstava, on samo prikuplja želje i pozdrave ministara i to nije dobro.
S kim vam je bilo najteže raditi?
Svi su ministri štitili svoj resor, nema tu puno razlike. Otvoreno sam rekao da se nisam slagao s izlaskom HZZO-a iz riznice i danas isto to mislim. Sad je to izvanproračunski fond o kojemu se posebno ne raspravlja ni u Saboru. Živi organizam s više od 20 milijardi kuna sveden je na jednu ili dvije stavke i to nije dobro. Kad je o tome riječ, više sam se slagao s bivšim ministrom Šukerom i drugim ministrima financija, dok su ministri zdravlja bili na istoj strani. Vrijeme će pokazati tko je bio u pravu.
Treba li prihod od PDV-a na duhan ići u zdravstveni fond?
Treba, ali ne samo od duhana, nego i od poreza na nekretnine. Nisam zagovornik kanadskog ili skandinavskog modela zdravstva, mi imamo svoj model generacijske solidarnosti koji je na snazi 70 godina, ljudi kod nas drugačije percipiraju stvari nego u tim zemljama.
Banke dosad nitko nije nagazio kao što ste vi učinili. Kako je prošla konverzija?
Nadam se da će vrlo brzo završiti, HNB je odradio dosta prigovora. Mislim da je većina građana zadovoljna što se tiče smanjenja glavnice, a što se tiče novih rata, možda i ne jer su banke uzele u obračun visoke kamatne stope u eurima koje treba provjeriti. Koliko sam čuo iz javnosti, na dvije najveće banke, Zabu i PBZ, nije bilo puno prigovora, kod nekih drugih je bilo jer u to vrijeme nisu baš odobravale kredite u eurima pa se teško uparuju. Pokazalo se da konverzija neće imati negativan učinak na ekonomiju, potrošnja u studenom i prosincu nikad nije bila veća, ljudima je dan dah. Konverzija švicarca psihološki će utjecati na ljude da se oslobode straha.
Ali banke će izgubiti velik novac i tužile su vas Ustavnom sudu!
Kao prvo, to nisu njihovi gubici, već bi to građani njima preplatili. Ma kad su to banke nešto izgubile? Sve će one to naplatiti iz vođenja računa, raznoraznih naknada, minusa na računima, kartica itd. To je završena priča i, kad bi dalje kopali po njoj, ne bi im bilo dobro jer država ima brojne mehanizme kako se zaštititi. Banke su to već kompenzirale, i to vrlo visokim kamatnim maržama u eurima, euribor je na nuli, oročena štednja građana oko 0,5%, a oni u konverziji računaju više od šest posto. Govorili su o negativnom utjecaju na likvidnost, a likvidnost nikad veća, govorili su o utjecaju na tečaj, a tečaj miruje. Iznosili su crne scenarije, a onda ste dobili izvješće svjetskih financijskih analitičara s Bloomberga da franke treba očistiti iz bilance i raditi dalje. Kad su građani počeli prelaziti iz jedne banke u drugu, krenuli su se boriti za klijente. Građanina klijenta najteže je dobiti, on teško prelazi iz jedne u drugu banku, ali kad prijeđe, donosi prihod od naknade po računu, od minusa, kartica.
Kako biste zaustavili rast javnog duga?
Nema tu brzih rješenja. Strategija upravljanja javnim dugom lako se napiše, ali stvari treba sistemski postaviti. Sektor prometa generira najveći dio javnog duga i, ako se bude radilo holding, trebao bi biti sektorski posložen jer HEP i HŽ Cargo ne mogu biti u istom košu. Prometnim se sektorom treba baviti jedan dobar stručnjak, i to odvojeno od ministarstva prometa.
Kako gledate na najavu HDZ-a da će ključne investicije biti navodnjavanje u Slavoniji, brzinska pruga i LNG terminal.
Sve je to super, ali to su projekti za 10-20 godina, pitanje je imate li biznis industriju koja bi mogla otplaćivati veliku infrastrukturu. Premali smo i presiromašni da bismo znatnije širili infrastrukturu iz javnog novca, ceste smo sagradili javnim novcem, ali one su dobro za sljedećih sto godina. Više me veseli kad imate puno informatičkih, farmaceutskih, energetskih poduzeća jer ona otplaćuju tu vrstu ulaganja. Investicije u javnu infrastrukturu ne idu brzo i lako ni iz fondova EU, ali ako dobiju novac – super. Ekonomiju nosi izvoz, prerađivačka industrija, kemijska industrija, bitnije je da imamo regionalne lidere kao što su Agrokor, Atlantic, Adris. Treba nam desetak regionalnih lidera iz različitih industrija.
Kako stojite s naplatom tekućih poreznih obaveza?
Dobro. Pokušao sam okrenuti odnos porezne uprave prema poduzetnicima, da budu partneri s poduzetnicima, djelovati preventivno, edukativno, uveli smo obvezujuća mišljenja i e-poreznu komunikaciju. Utajivače poreza uvijek treba loviti, ali nama 600 do 1000 kompanija nosi 90 posto poreza i s tim obveznicima treba biti posebno oprezan. Ne treba tvrtke odmah kažnjavati. Mali obveznici u prihodnom smislu ne znače puno, ali prema njima treba biti fleksibilniji jer rade, zapošljavaju, a nama toga u Hrvatskoj treba. Bude li se inzistiralo na svakom zarezu, nestat će radno mjesto i na kraju opet taj radnik dođe na Zavod za zapošljavanje.•
Treba li mjesto guvernera biti predmet političke trgovine?
Ja sam s guvernerom Vujčićem ostao u korektnim odnosima iako smo javno znali biti u sukobima zbog drugačijih mišljenja o nekim projektima. Nisu tu bitna imena, nego vođenje monetarne politike. Ako se fiskalna i monetarna politika prate, nema potrebe za promjenama. Ako te dvije politike budu išle u suprotnim smjerovima, promjene su potrebne.
HNB bi vam uzvratio da izvršna vlast ne može svoje obaveze prebacivati na druge.
Oni i jesu cijelo vrijeme neovisni, ali se ne slažem da su izuzeti iz svega. Svima je monetarna politika važna u vođenju ekonomije: Japanu, Americi, Europskoj uniji, samo ne nama. Potrebna je aktivnija uloga HNB-a u rješavanju problema, ali to ne znači da sam za eksperimente.
Dajete Milanoviću stopostotnu podršku vezano uz zahtjeve dijela članova SDP-a da podnese ostavku u stranci. Zašto?
S Milanovićem sam imao korektne odnose, dao mi je maksimalnu podršku i ljudski je da ga podržim. Radili smo skupa, a ja uvijek jasno iznosim svoje mišljenje.
Isto je bilo kad sam govorio da sam imao korektne odnose s Linićem. Ne okrećem se kako se kome svidi.
>>Država 2017. ne može dati 450 mil. eura jamstva za autoceste, monetizacija je jedino rješenje
Malo , malo pa se jave nekakovi SDP-ovac sa svojim prijedlogom tko bi trebao biti novi ministar! Oni izgleda jos uvijek nisu shvatili da su izgubili izbore (Zoka im kaze da su oni u stvari pobjedili), tako da se javljaju kao da njih netko nesto pita.