Prošlog tjedna redatelj Goran Rušinović,
najpoznatiji po filmu “Mondo Bobo”, vratio se s
dvomjesečnog boravka u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je, prema
istoimenu romanu Miljenka Jergovića, snimao novi film “Buick
Rivera”. Glumačka je ekipa s obzirom na priču
prilično malena. Leon Lučev i Slavko Štimac imaju glavne
uloge bosanskih emigranata.
– Jako nam je drago da smo Leona uspjeli dobiti za ovaj film,
osobito s obzirom na to koliko ima drugih angažmana, ali on je
fenomenalan glumac i zaista to zaslužuje. I ostatak je ekipe vrhunski,
ali malobrojan jer je jednostavno takva priča – rekao je
Rušinović.
Kako bi što bolje oslikali problematiku useljenika u SAD-u,
redatelj i ekipa filma uputili su se u Sjevernu Ameriku kamo je
smještena radnja filma i tamo proveli gotovo dva mjeseca.
Upoznajući tamošnje običaje i način života,
pokušali su uhvatiti ono što bi čovjeku iz
naših krajeva tamo stvaralo probleme.
– Snimali smo u Sjevernoj Dakoti u gradu Fargu. To je
zanimljiv grad s velikim predgrađem, tj. izdvojenim
mjestašcima razbacanim na prilično velikoj nadmorskoj
visini.
Snimanje u tom gradu odmah je u sjećanje prizvalo slavni Oscarima i
Zlatnom palmom nagrađen istoimeni film braće Coen.
– Kada to nekome kažemo, tj. kada kažemo da snimamo film u
snijegu, u Fargu, svi odmah pomisle da snimamo hrvatski
“Fargo”. A u razgovoru s lokalnim
stanovništvom doznali smo da film
“Fargo” uopće nije snimljen u Americi, nego u
Kanadi.
Najveći izazov za cijelu ekipu bilo je snimanje u teškim
zimskim uvjetima, dubokom snijegu i na niskoj temperaturi.
– Bili smo dugo tamo, gotovo dva mjeseca, ali snimali smo
samo 22 dana. Bilo je to dosta veliko iskustvo za sve nas. Snimanje
filma nije lako prilagoditi vremenskim uvjetima, a pogotovo kada je
riječ o dubokom snijegu i temperaturi od -20 Celzijevih stupnjeva. Taj
je snježni pejzaž atraktivan, ali donosi dosta nevolja. Bilo je hladno,
imali smo problema s kamerama, ali sve u svemu, uspjeli smo napraviti
sve što smo željeli – rekao je
Rušinović.
Budući da film opisuje život u Americi, gotovo veći dio filma snimljen
je na engleskom jeziku što kod naše publike možda
baš i neće najbolje proći, smatra Rušinović.
– Nekako mi se čini da film možda i neće imati velik odziv u
Hrvatskoj upravo zato što je polovica snimljena na engleskom
jeziku. Ali problematika emigranata u Americi biti će zanimljiva
široj, svjetskoj publici. S tim se problemima ne susreću
samo ljudi iz ovih krajeva nego svi useljenici u SAD-u kojih je velik
broj. No, nikada ne treba unaprijed govoriti, tko zna, možda će se
baš svidjeti našoj publici.
Uz ekipu iz Hrvatske na filmu su radili i brojni suradnici iz
različitih europskih zemalja, Francuske, Italije, Poljske,
Britanije..., a kamere se uhvatio naš snimatelj Igor
Martinović koji već petnaest godina živi i radi u SAD-u.
Na filmu se već dugo radi i veći je dio snimljen, a kako kaže redatelj
Goran Rušinović, bez velikih dugova što je po
njegovu sudu vrlo pozitivno.
– Trenutačno smo u takvoj fazi da imamo scenarij koji kao da
smo poderali u tisuće komadića i sada te tisuće komadića treba spojiti
u cjelinu i napraviti priču. Zasad u tim malim komadićima film izgleda
prilično dobro – siguran je Rušinović.
Iako je scenarij još prije dvije godine financijski podržalo
Ministarstvo kulture, tek se nakon koprodukcijskih ugovora s Bosnom,
Njemačkom i SAD-om uspjela zatvoriti financijska konstrukcija. Tako se
snimanje filma razvuklo na dvije i pol godine, a do
završetka proći će još najmanje devet mjeseci te
se premijera planira za siječanj 2008. godine.
– Kad smo predstavili scenarij, interes za njega bio je
odličan – priča redatelj Goran Rušinović.
– Najprije smo kod nas dobili potporu, nakon toga se i
Bosancima svidjela priča pa su se i oni priključili. Zatim smo na
Cinelinku dobili nagradu za razvoj scenarija što nas je
odvelo u Cannes gdje su se zainteresirale njemačke producentske kuće.
Na kraju smo i u Americi pronašli partnere te zainteresirali
producente u Engleskoj. Sada imamo prilično veliku koprodukciju, no to
je zapravo jedini način. Svuda je teško zatvoriti tu
financijsku konstrukciju, ne samo kod nas.
Scenarij “Buicka Rivere” temelji se na istoimenoj
knjizi Miljenka Jergovića i priči o dvojici Bosanaca emigranata koji se
petnaest godina nakon rata susreću u Americi.
– Bazično se nije promijenila konstrukcija priče iz knjige
– objašnjava Rušinović.
– Tema nije toliko vezana uz rat, već se bavi problematikom
emigranata. Rat je tu neka potpriča, a naglasak je na
teškoćama s kojima se ljudi susreću u tako dalekoj zemlji;
emigrantska samoća, nemogućnost prilagodbe novom životu.
