Bivši predsjednik uprave Poštanske banke i privremeni stanovnik danas već slavnog zagrebačkog remetinečkog pritvora Josip Protega u intervjuu koji je prije Božića prošle godine dao Berislavu Jeliniću (objavljen je u Nacionalu 22. prosinca 2009. pod naslovom: Zvao je Sanader, ali i Mesić) objasnio je kako u Lijepoj Našoj izgledaju političke “intervencije”.

Opisao je kako su ga zbog kreditiranja različitih privatnih tvrtki zvali i dr. Ivo Sanader (kreditiranje SMS-a) i Stjepan Mesić (kreditiranje KIO Orahovica). Predsjednik Republike na odlasku javno je, u emisiji “Nedjeljom u 2”, pred milijunskim gledateljstvom i slušateljstvom, priznao da je zvao i bivšega predsjednika uprave Podravke Zdravka Šestaka (također u Remetincu) zbog 70 milijuna kredita SMS-u) i Protegu: zbog čak 150 milijuna kuna kredita KIO-u. Želio je, kazao je, pomoći “dobrim projektima” osmišljenim zbog rasta proizvodnje i izvoza.

Telefonske i izravne “intervencije” političara, zbog najrazličitijih razloga – prodaje državnih tvrtki “našim” ljudima, davanja zajmova omiljenim tvrtkama, dotacija omiljenim sportskim klubovima, zapošljavanja rodbine i stranačkih zaslužnika, gradnje ceste do vlastite i prijateljeve vikendice, zbog imenovanja diplomata, državnih dužnosnika, predsjednika uprava javnih tvrtki i članova nadzornih odbora – sasvim su normalna stvar za hrvatske političare. “Intervencije” (telefonske i izravne) su neka vrsta statusnog simbola, pokazatelj i dokaz političke važnosti, moći i utjecaja. Političari ne vide ništa sporno u riječima i ritmu pjesme:

Zovi, samo zovi: bankari će kredite dati! Političke “intervencije” tog tipa vuku kulturne i masovno-psihološke korijene iz poznatog fenomena “veza i poznanstava” ili “ViP-a” iz doba samoupravnog socijalizma, ali i iz tradicionalne kulture obiteljske, zavičajne i narodne solidarnosti. Taj je oblik “intervencija” u razvijenim demokracijama i tranzicijskim pravnim državama odavno prepoznat i sankcioniran kao jedan od najraširenijih i najopasnijih oblika korupcije bijelih ovratnika. Upravo zbog toga, taj se oblik “intervencija” u dokumentima OECD-a, Vijeća Europe, Svjetske banke i u nacionalnim kaznenim zakonodavstvima naziva “trgovanjem utjecajem” koji se sankcionira kao kazneno djelo. Ovisno o visini i težini “prodanog” (trgovanog) utjecaja, zakonski su predviđene zatvorske kazne od jedne do deset godina.

Dok se to ne dogodi i kod nas, u Lijepoj Našoj će i dalje cvasti trgovina utjecajem u kojoj političari, a često i novinari, ne vide ništa sporno, nekmoli kriminalno. Upravo zbog toga, ovim putem predlažem VRH-u da hitno napiše, a Saboru da po hitnom postupku prihvati, izmjene Kaznenog zakona kojima bi se trgovina utjecajem kažnjavala kao blaži, teži ili teški – ovisno o težini “prodanog” utjecaja – kriminal.

Naravno, ako se već ide na promjene Kaznenog zakona, trebalo bi inkriminirati još jedno teško kazneno djelo bijelih ovratnika: zarobljavanje države! Poslije pobjede na izborima, predsjednici pobjedničke stranke ili koalicije na tajnim sastancima i bez pismenog traga odlučuju o podjeli plijena. Odlučuju o tome kojoj stranci i pojedincu pripada koji položaj. Dok se to zakonski ne inkriminira nije realno očekivati boljitak ni u hrvatskom gospodarstvu.

Video sadržaj

4

REAKCIJE TRENERA

Bjelica nakon teške utakmice: 'Ne tražim alibije!' Evo što kaže o spornom suđenju

2

iz 'ljubav je na selu'

Klara Perko o poklonima svojih ljubavnih partnera: 'Nakit od 8 tisuća eura mi je dosta lijep'

100

IZ MINUTE U MINUTU

Zelenski otkrio kada očekuje kraj rata: 'Neće to biti jednostavan put...'

Instagram gori

Ova lampa zapalila je društvene mreže, a svatko je može imati u svom domu

Sve popularnije

Jeste li čuli za impact poduzetništvo? Zaludjelo je svijet, a i u Hrvatskoj ima sve više sljedbenika

Apple poslao važno upozorenje svim vlasnicima iPhonea