Ljude sklone fašizmu, nacizmu i inim totalitarnim ideologijama najlakše je prepoznati po odnosu prema protivniku (koji je u njihovu rječniku isključivo neprijatelj, na ruskom vrag). Za njih protivnik nije čovjek, nego niža vrsta s pravima ne mnogo većima od prava korova. Političkom se protivniku smije oduzeti sloboda, dopušteno je mučiti ga, ubiti i na sve moguće načine obeščastiti. A jedan od omiljenih načina obeščašćivanja jest sprdnja s protivnikovim identitetom, ponajprije s njegovim izgledom i imenom.
Naravno, šala, dosjetka i kritički žalac dobro su došli, ali pod uvjetom da ne diraju u čovjekovu privatnost. Što je osoba na utjecajnijem društvenom položaju, privatnosti je manje, a kad je riječ o povijesnim ličnostima, gotovo da je i nema. Granice su, međutim, uvijek postojale i postoje. Nije ih bilo samo u totalitarnim društvima i nema ih u glavama naših suvremenika koji o takvim društvima sanjaju. A kad se sanjači probude, oko sebe ne vide ni ljude ni protivnike, nego samo mrske neprijatelje s kojima mogu raditi što god požele, pa i izrugivati ih zbog crta lica i osobnog imena.
Jedan od njih – kojeg smo u ovoj rubrici već opisali kao patetičnog raznosača ustaških računa, a koji je poznat i kao Miljenko Jergović – nazvao je v. d. glavnog urednika Informativnog programa HTV-a Renata Kunića “Pokusni Kunić” i zgrozio se nad njegovim neprepoznatljivim licem i značajem. Tog čovjeka, piše raznosač, “možete tisuću puta sresti u liftu, a nećete ga upamtiti” (JL, 21. 9.).
Što on i ne zaslužuje. Ne samo zbog imena i izgleda, nego ponajviše zbog posla kojim se trenutačno bavi, a to je, kako taj posao vidi raznosač, “transformacija javne u državnu i stranačku televiziju – te u svjetonazorskom smislu, u ustašku dalekovidnicu”.
Gotovo školski primjer gebelsovske likvidacije protivnika: najprije mu se ismije ime pa obezvrijedi karakter i na kraju pripišu zle namjere.
Ako žutom zvijezdom označeni urednik Renato Kunić i njegovi kolege – koje je raznosač obilježio istim znakom – kojim slučajem žele odgovoriti, pobuniti se, prosvjedovati, mogu, a inkasator im predlaže da to učine “u trećem dnevniku, Ust... pardon Hrvatske televizije”.
Za vrijeme Jugoslavije, u doba Titove diktature, ljudska prava u današnjem smislu nisu postojala. Ali neke su granice u javnom životu ipak postojale. Primjerice, zakonom je bilo zabranjeno ljude nazivati pogrdnim riječima, a u takve se ubrajala i riječ ustaša. Dapače, ustašom se, prema slovu zakona, nije smjelo nazvati ni bivšeg ustašu pošto bi odslužio svoju kaznu.
A danas smo, eto, dogurali dotle da se bez ikakve odgovornosti časni građani javno nazivaju ustašama, a nacionalna televizijska kuća ustaškom televizijom!
Da, da, to je sloboda, i to je demokracija. U redu, neka bude, ali, ako je tako, zašto se u skladu s tim ne ponaša i Hrvatska televizija? Zašto Stanković, Latin, Maja Sever, Lela Knežević i drugi TV ustaše šute? Ne valjda stoga što su s etiketom koja im je zalijepljena suglasni?
Zašto Stanković, Latin, Maja Sever, Lela Knežević i drugi TV ustaše šute?
Komentara 59
28.09.2010. u 21:29h gospar je napisao/la: Gospodine Pavicicu apominjete fasizam,nacizam i ine totalitarne ideologije?? A koje su to?? zar komunizam nije totalitarni sistem kojeg preskacete.I ZASTO?? -------------------------------------------- naravno da nije. pomijesao si komunizam sa staljinizmom.
Jergovic je Severina hrvatskog novinarsva i knjizevnosti. Sve, ama bas sve ce uciniti samo da se o njemu pise. Njegov san je postati disident, nesto poput Matvejevica, i nece se zaustaviti na vredjanju Hrvatske i Hrvata sve dok to i ne postane.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Čuj, Guza, a možda ti dečki to brišu zato kaj si guza... ali, ne! Ne verujem da su diskriminatori... možda su samo distributeri ili kolporteri ili nekaj slično. Ma, pusti ih! Nemoj se sekirat bez Sveze.