“Sve što imaju, sve što jedu, sve što piju, sve što oblače vaše je. Vi to plaćate, vi zato radite, vi zato stradate”, i danas su snažni odjeci govora Vlade Gotovca 1991. za prosvjeda pred komandom V. vojne oblasti JNA u Zagrebu. Taj govor nad govorima koji svojom univerzalnom snagom i danas prožima i pokreće ima mjesta i u svjetskim analima političkih govora. U usporedbi s aktualnim prosvjedima, ta ne tako daleka prošlost kad je Gotovac sanjao Hrvatsku posve drugačiju od ove, vraća nas u razdoblje gotovo naivne romantike. Tada su ljudi poput njega bili veliki jer su u teškim vremenima izgovarali velike riječi iza kojih je stajala i spremnost na velika djela za opće dobro. U individualiziranom društvu kojim dominira egoizam i grabež takve se gotovo stigmatizira kao ekscentrike.
Vladu Gotovca, s obzirom na njegov izniman intelektualni habitus, ne može se niti zamisliti kako svoju legitimaciju za važnog aktera Hrvatskog proljeća ispisuje histeričnim prožvakavanjem fotografije vlastodržaca te 1971. ili kako za prosvjeda 1991. iznosi kakvu razbarušenu rušilačku ideju, a rulja uzima kamen i baca ga na zgradu nekoć Hrvatskog radiše “koju su sagradili zajedno najhrabriji i najsiromašniji Hrvati da bi Hrvatska bila dostojna Europe”. Ili recimo Dražena Budišu kako se politički uspinje “buntovnim” prelaskom barikada i prepuštanjem policiji tako da ne znaš je li prešao na njihovu stranu ili mu je dosta igrati se prosvjeda.
Čak ni kad je njihova pokretačka snaga bila na vrhuncima, jer bi im njihovi sljedbenici samo okrenuli leđa proglasivši ih umišljenim fanaticima da su tumačili kako će vladati kao premijeri. Iako smo i sada dovoljno u banani – kad je dostatno je da 16-godišnja djevojka ili kakav politički ekshibicionist putem Facebooka pozove na otpor Vladi, pa da se zapali fitilj društvenog pokreta. Stoga, dobro je da se makar i u liku Ivana Pernara pojavio još netko, osim Zorana Milanovića, tko je spreman preuzeti vlast, odnosno čija politička ambicija može parirati onoj Radimira Čačića. Motivacija je važan pokretač promjena pa tko zna u što se može razviti individualni Pernarov film.
Danas su druga vremena. Iako su pozicije i mogućnosti djelovanja, kao i raspoloživost medija, kako za one gore, tako i za one dole, bitno drugačiji, smisao prosvjeda nije se promijenio osim što sada imaju svoju demokratsku legitimnost dok se odvijaju u civilizacijskim okvirima. Prosvjedi su se nekoć osvajali pa im je i u začetku morao biti snažan intelekt. Danas mediji i u njima vide reality show, pa se i akteri svjesno ili ne natječu tko će ispaliti nebulozniju političku ideju ili izvesti luđi performans. Budi čovjek ovca, umisli si makar na 24 sata da ćeš ujediniti desnicu iako je realnije spojiti SDP i HDZ, zatraži da pjesnicima sude samo suci pjesnici, i postao si vođa pokreta. Taj cirkus vladajući još i potiču irelevantnim optužbama i spletkarenjem.
Pa njihova je najveća sramota ako su, makar i huligani, u stanju štošta riskirati za malu nadnicu te ako ih je uistinu moguće pokrenuti na takvu destrukciju za pišljivih 250 kuna!? Dok su nekoć prosvjede organizirali “vanjski i unutrašnji neprijatelji”, danas se organizatore traži u političkim protivnicima. Kako su se sedamdesetih konstruirale priče, pa je Gotovac dane provodio u svojevrsnom kućnom pritvoru jer se izlaskom na ulicu izlagao opasnosti da bude uhićen ako ga okruže provokatori povicima “Savka, Budiša!”, tako i danas vladajući “osluškuju” tračeve u kafićima i nude ih policiji. Iako, šteta je što Andrija Hebrang, Darko Milinović i Frano Matušić svoje informatore nisu pitali jesu li prosvjednici plaćani unaprijed ili nakon obavljena posla, te kako je provjeravano jesu li nosili i bacali građevinski materijal, pregledom snimaka, policijskim izvještajima...?
Uzgred, trebalo bi kriminalistički obraditi i trač koji se valja, možda i iz Hebrangova kafića, da su huligane platili hadezeovci jer oni imaju najviše koristi da se prosvjede kompromitira nasiljem.
Ne samo da su HDZ-ovci platili huligane nego i Pernara. Samo budala to ne vidi. Kajin se pridružio iz čiste političke pragme jer je bio zabrinut za svoje biračko tijelo - ultraljevičare što je i bio cilj hadezeove i Pernarove \"besciljne\" eskapade.