Mnogima na međunarodnoj političkoj sceni koji nisu bili naklonjeni našoj zemlji nije bilo jasno zašto Margaret Thatcher podržava Hrvatsku. Odlazeći u posjetu Zagrebu 1998. godine još ih je više naljutila, a ona je ponosno od predsjednika Franje Tuđmana primila orden jer je od samog početka jugokomunističke agresije na Hrvatsku jasno i nedvojbeno razlikovala napadače od žrtve, tlačitelje od potlačenog. I doista, barunica Thatcher dosljedno se priklonila obrani istine o agresiji na Hrvatsku i svojim ugledom znatno pridonijela ostvarenju nezavisnosti i međunarodnog priznanja RH. Cijeli je svijet pratio što se događa tijekom boravka u Hrvatskoj pa su mediji prenosili premijerkine izjave koje su bile melem na teške rane dobivene u Domovinskom ratu.
"Sam naziv odlikovanja Velered kralja Dmitra Zvonimira istodobno podsjeća i na povijesnu državnost Hrvatske kao srednjovjekovne kraljevine, kao i na nevolje malih nacija koje se bore za nezavisnost protiv moćnih susjeda. Pod vašim odlučnim vodstvom gospodine Predsjedniče, hrvatski je narod ponovno i napokon stekao svoju nacionalnu nezavisnost"- naglasila je Thatcher.
Kao ni jedan drugi europski lider tog doba, britanska je premijerka iz Hrvatske poslala poruku da prepoznaje što je naš narod izdržao boreći se za svoju nezavisnost jer je govorila o izgubljenim životima, uništenom gospodarstvu, srušenim spomenicima kulture, a posebno je istaknula značenje grada-heroja Vukovara koji bi trebala obnoviti međunarodna zajednica.
"Vukovar je pozornica velikog zločina koju treba pretvoriti u svjetionik trajne nade. To je grad simbol trostrukog značenja - grozne okrutnosti agresora, simbol nevjerojatne hrabrosti njegovih branitelja i simbol slabosti svijeta koji je dopustio da dođe do tragedije"- upozorila je iz Zagreba.
Hrvatska je odlaskom barunice Thatcher izgubila prijatelja kakvih u odlučnim vremenima nije imala puno i stoga joj hvala i počivala u miru Božjem.
