Prestani, prestani! tutnji po mojoj nepokorenoj glavi sa
svih strana, a oni vražji anđeli u meni ne miruju i stalno putuju.
Ukratko, život mi je divlji rafting na nemirnoj rijeci, a more u koje
tebam uploviti sve je dalje i dalje. Uhvatio me nekakav čudan sevdah i
nikako da postanem sultan svojih osjećaja koji malo plove do mora, a
malo španciraju od Trešnjevke do Baščaršije.
A raje više nema. Otišli su Pimpek i Mirza. Nedavno sam u
Dubrovnik putovao s njihovim jaranom, zadnjim sarajevskim romantikom,
Bogdanom Tanjevićem i u vožnji mu ispričah priču o zagrebačkoj raji.
Naime, Zlatko Vitez je kao ministar kulture podijelio mnogim znanim
osobama iz BiH hrvatske putovnice. Svratiše tako do njega Kemal Monteno
i Davorin Popović. Zlatko im podijeli formulare, oni ih ispuniše, ali
rubrika nacionalnost osta prazna. Morate sve ispuniti. Napišite
da ste Bošnjaci, Eskimi... nešto morate biti upozori ih ministar
Vitez.
Zlatko, ti to, bolan, ne razumiješ.
Što ja to ne razumijem?
Ma mi smo ti, bolan, raja!
I stvarno su Kemo, Boša, Pimpek i Mirza bili raja do jaja. E toga više
nema. Bilo pa prošlo i zauvijek otišlo. Ne znam jesu li ćevapi kod
Ferhatovića isti kao nekad. Danas se svi samo svađaju. A kako i neće
kad ni jednojajčani blizanci ne mogu skupa.
Kako je Nenad? priupitah nedavno u tramvaju pisca Predraga
Raosa. Taj čovjek za mene više ne postoji uzvrati i blokira
me.
Nedavno u Krapinskoj naletim na njegova brata blizanca Nenada.
Znatiželjno ga pitam zašto ne razgovara s Predragom.
Zakačili smo se zbog nasljedstva.
Kad je njihov otac književnik Ivan Raos pisao "Prosjake i sinove" ni
sanjao nije da će se njegovi sinovi blizanci posvaditi oko ostavštine.
Kako sam dobar s oba Raosa, pozivam ih na večeru pomirenja pa makar me
zavili u crno. A zadnjih dana crnila i tuge koliko hoćeš. Sve same loše
vijesti. Glumcu genijalcu Dragi Meštroviću - Foki zbog opake bolesti
amputirali i drugu nogu, legendarni Bobi Marotti završo je u rovinjskoj
bolnici sa zapletajem crijeva, a Cigu smo na Miroševcu ispratili u
vječnost.
Kaj Cigo nije Srbin? doprlo mi je do ušiju dok je svećenik
blagoslovio odlazak Slavka Brankova u nebeska prostranstva. Sjetih se
kako ga je Vitez pripremao za prijamni na Akademiju i kad je položio,
ispunjavajući indeks dođe do nacionalnosti.
Kaj sam ja? pitao je Viteza.
A kaj bi ti bil neg Varaždinac. Varaždin je u Hrvatskoj pa prema
tome napiši kaj si.
Cigo je odabrao i napisao. Tata oficir JNA i zvezdaš, malo se
ljutio i odljutio. Svako ima pravo da bude ono što osjeća da jest. A
Cigo je istinski osjećao i volio Hrvatsku. Pa stoga i katolički
svećenik na njegovu ispraćaju. Iz patetike me izvuče šerif s opatovine
Siniša Ružić sa sarajevskim grafitom "Vratite šećer u Orbit", a onda mi
uvali i vic:
Zašto Bosanci slave odcjepljenje Crne Gore od Srbije?
Imat će 12 novih bodova na Eurosongu.
