Premda se u američkom kongresu i u od vojnog zapovjednika u Iraku, generala Petraeusa očekivalo da u svom izvješću najavi skoro povlačenje postrojbi, do toga nije došlo. General David Petraeus, intelektualac u maskirnoj odori, rekao je, doduše, da će se sredinom 2008. iz Iraka povući 40.000 vojnika, ali to je točno onaj broj ljudi koje je Bush dodatno tamo poslao. Petraeus nije rekao ono što su Amerikanci očekivali, naime, što brže povlačenje vojske. Naprotiv, general se zalaže za daljnji vojni pritisak između Eufrata i Tigrisa čime je, na užas američke javnosti, podupro Bushovu ratnu opciju.
Prema ispitivanjima javnog mnijenja, čak 55 posto ispitanika misli da je Petraeus svojim izvješćem zapravo obmanuo javnost. Međutim, tako ne misle različiti američki stručnjaci za sigurnost. Primjerice, Michael O Hanlon, profesor na princetonskom sveučilištu, inače liberalnog usmjerenja, koji je nedavno u New York Timesu objavio niz članaka u kojima tvrdi da američke postrojbe ne samo da drže situaciju pod kontrolom nego da vojno pobjeđuju. O Hanlon to potkrepljuje činjenicom, da se broj terorističkih napada, ali i žrtava u Iraku, osjetno smanjio. Časopis Washington Monthly čak donosi da je Al-Qa’ida zapravo još samo “mit” te da obavještajci procjenjuju da, od 30.000 sunitskih gerilaca u Iraku, njih manje od tisuću pripada Bin Ladenovoj organizaciji, a da atentate najviše izvode različiti “suputnici” amateri i samozvanci koji se koriste imenom Al-Qa’ide.
Bushovi stručnjaci za sigurnost odmah su iskoristili Petraeusa te su počeli hvaliti “savez” koji su Amerikanci sklopili s nekim sunitskim plemenima u pokrajinama Anbar i Diyala, prešućujući da je riječ o pojedincima te da su vođe tih klanova dobile silan novac i cijele arsenale oružja, kojim sada trguju i bogate se. Što god mislili o potrebi prisutnosti ili o povlačenju američkih postrojbi iz Iraka, jedno je sigurno: Bushovu tezu da bi, nakon odlaska Amerikanaca, došlo do još goreg krvoprolića i građanskog rata, lako možemo i okrenuti.
Naime, Amerikanci su svima zajednički neprijatelj. Da nema njih, savez bi se sunitskih gerilskih vođa raspao, a Al-Qa’ida bi zacijelo posve nestala. Američka vojska u Iraku bila je i ostala najsnažniji adut u rukama Bin Ladena za novačenje terorista.
S druge strane, kod kuće u Americi, Petraeusovo izvješće nije promijenilo ništa. Demokrati i dalje traže brzi prestanak rata, samo što su sada pod još većim pritiskom jer svoju većinu u kongresu zahvaljuju jedino želji američke javnosti da rat što prije završi. Republikanci će, unatoč gunđanju pojedinaca, i dalje poslušno ostati na Bushovoj liniji.
