Idući mjeseci bit će u znaku nekadašnje velike pjevačke
zvijezde Zdravka Čolića. Ne samo da je u svim zemljama bivše
Jugoslavije objavio novi album "Zavičaj" nego priprema i velike
koncerte u svim velikim gradovima na tom prostoru. Žene će opet
vrištati, a muškarci će, čini se, i suzu pustiti
jer Čola ima novu pjesmu u kojoj će se, kaže, mnogi od njih pronaći.
Iako je godinama slovio kao najveći zavodnik, u međuvremenu se smirio i
posvetio obitelji. Tijekom razgovora nije se zaboravio javiti supruzi
Aleksandri u Beograd kako bi provjerio kako su njegove djevojčice, a
istovremeno se sa smiješkom prisjećao svoje burne
prošlosti i najvećih glazbenih uspjeha.
EKRAN: Hoće li na
Šalati uza sve vaše prijatelje, prijateljice,
bivše ljubavi koje uvijek častite ulaznicama biti mjesta i
za "običnu" publiku?
ČOLIĆ: Prijateljstva su nešto neraskidivo, nešto
najljepše i za prijatelje uvijek mora biti dosta ulaznica.
Kad smo prije sedam godina pripremali koncert na Marakani, pričalo se:
"Evo, Čola je napravio jedan koncert za publiku, a sada još
mora imati jedan za prijatelje". A u Zagrebu nemam ništa
manje prijatelja nego u Sarajevu ili Beogradu.
EKRAN: Prvi koncert u
sklopu turneje održat će se u Beogradu, na Marakani...
ČOLIĆ: Taj koncert 23. lipnja bit će jedan od velikih. U Hrvatskoj bih
osim u Zagrebu volio nastupiti u Osijeku, Splitu i Puli u kojoj sam
prije nekoliko godina morao prekinuti koncert zbog nevremena. Nastup u
Splitu velika mi je želja. Imam i tamo dosta prijatelja, a mislim da ni
ja Splićanima nisam mrzak. Osobito se radujem sarajevskom koncertu koji
će biti 15. rujna na stadionu Koševo. Najveća trema uvijek
me trese u Sarajevu. Ipak je to moj rodni grad i tamo osjećam veliku
moralnu odgovornost. To moja raja, a oni su kritičari posebnoga kova,
oduvijek su vrlo strogi.
EKRAN: Spominju vas kao
jednog od rijetkih s područja bivše Jugoslavije koji je
danas baš svugdje dobrodošao.
ČOLIĆ: Nisam čovjek koji ulazi u nacionalne i političke vode. Ta moja
neutralnost nije taktika, nego je to dio moje osobnosti koja je takva
kakva jest. Ne pjevam pjesme koje imaju takav sadržaj, za razliku od
nekih mojih kolega u Srbiji, BiH, Hrvatskoj. Pjevam većinom ljubavne i
vesele pjesme. Ljudi se na koncertu trebaju opustiti i
slušati pjesme koje ih vesele ili koje ih emotivno vraćaju u
neku ljubav, a ne da ih nadražuju u nekom nacionalnom ili patriotskom
smislu. Čovjek mora biti pametan i živjeti svoj život. Zamislite kad
bih ja sada, nakon toliko godina, zbog neke političke priče upropastio
ono na što se moje publika naviknula. To bi ljude
razočaralo, bila bi to najveća nesreća za mene samog.
EKRAN: Je li istina da muškarci masovno plaču na pjesmu "Kao
moja mati" koju je napisao Dino Merlin?
ČOLIĆ: Svi koji su pogođeni tom pjesmom mogu slobodno pustiti suzu. Za
to i služe pjesme i tu ne priznajem nikakav muški ego.
Osobno puštam suzu i zbog manje važnih stvari. Kad sam bio
mali, plakao sam, a i sada plačem, gledajući tužan film, zbog ljubavnog
rastanka nakona kojega nema povratka... Ima mnogo ljudi koji su u
životu izgubili majku ili oca pa se u toj pjesmi mogu pronaći.
EKRAN: U čemu je čar
miksanja novog materijala u inozemstvu?
ČOLIĆ: Kad pripremaš neki ozbiljan projekt, dobro je otići
nekamo van i jednu fazu posla tamo odraditi kako bi on dobio neki drugi
duh, kako bi neki drugi miris ušao u taj proizvod. Ovaj put
bili smo u studiju Petera Gabriela u mjestu Box nedaleko od Londona.
Atmosfera je bila prava međunarodna glazbenička, u nekoj internatskoj
varijanti.
EKRAN: Sve su rjeđe
pjesme koje postaju veliki hitovi. Je li uopće danas moguće
nadmašiti pjesme iz prošlosti i napraviti veliki
hit?
ČOLIĆ: Teško je izmisliti nešto novo i
nešto za što možeš jamčiti da će biti
veliki hit. U posljednje vrijeme radim na sljedeći način
napravim album s nekim veselim pjesmama koje će proći na
tržištu, koje će biti aktualne i za širu publiku,
a dio pjesama pokušavam napraviti tako da traju dulje
vrijeme. To je nekakva kombinacija koju, na žalost, moramo primijeniti
na istom CD-u. Kad snimate komercijalnu ploču, ona jednostavno mora
imati svoje zakonitosti.
EKRAN: Mislite li da i
Peter Gabriel pristaje na kompromise?
ČOLIĆ: Svi mi glazbenici imamo taj pristup. No, on je ipak u boljoj
poziciji jer ima cijeli svijet kao tržište, a mi smo
ograničeni na određeno govorno područje koje je mnogo manje. Mi na
mnogo manjem tržištu moramo pomiriti različite ukuse. Za
Amerikance ili Engleze stvari su ipak dosta različite. Njih može
slušati i Kinez i Japanac.
EKRAN: Vašu je
karijeru obilježila i suradnja s eminentnim kantautorima poput
Balaševića i Dedića.
ČOLIĆ: Ma, CD bez Arsena jednostavno mi nije dovoljno
maštovit. Ipak je on čovjek koji je svojim senzibilitetom i
riječju potreban na mnogim pločama, pa i na mojoj. Bez obzira na to
koliko me on voli kao čovjeka, kad ne bi bila riječ o nečemu
što se njemu sviđa, ne bi bilo tog novca koji bi ga natjerao
da surađujemo.
Druženje s Gabrielom
EKRAN: Jeste li tijekom
miksanja albuma u studiju upoznali i njegova slavnog vlasnika Petera
Gabriela? O čemu ste razgovarali?
ČOLIĆ: Peter Gabriel povremeno bi se pojavio pa smo se s njim slikali,
a pomalo smo se i družili i razgovarali o svemu i svačemu. Zanimalo ga
je što mi mislimo o glazbi i kakav je naš pogled
na svijet. A mi smo njega, kao pravog globalista, upitali
što on misli o tome kamo ide svijet, u kojem smjeru,
što će biti s nama i hoćemo li preživjeti kao civilizacija.
Ipak je on tip sklon velikom razmišljanju, a njegova glazba
dosta je opsežna i mnogi je cijene.
