Bosna i Hercegovina proteklih se godina često spominjala kao mjesto pogodno za novačenje radikalnih islamista, a zabilježeno je i više terorističkih napada, koje nisu baš svi bili spremni tako okarakterizirati. Mnogi će se sjetiti nerazriješenih ubojstava policajaca u središnjoj Bosni, atentata na Jozu Leutara, podmetanja bombe na grob Alije Izetbegovića, eksplozije u Mostaru, napada na vjerske objekte.
Takvih je zločina s mirisom terorizma proteklih godina bilo, a mnogi od njih izravno su povezivani s pripadnicima vahabitskog pokreta, čije je radikalno tumačenje islama u BiH došlo s arapskim dragovoljcima tijekom rata. Uostalom, pred Sudom BiH ju tijeku je drugi proces skupini vahabita optuženih za navodnu pripremu terorističkog napada.
Ipak, tek je bomba u Bugojnu zorno pokazala da je jedan broj pripadnika vahabitske zajednice (oni sebe radije nazivaju selefijama) problem za BiH pa i cijelu regiju. No, dok Hrvatska i druge zemlje regije na to mogu gledati gotovo isključivo kao na sigurnosni izazov, za BiH je to i politički problem.
Prema mjerama koje su već poduzete, sigurnosne službe u BiH očito se kane odlučno obračunati s tim terorističkim prijetnjama. Odgovorni su za napad u Bugojnu uhićeni, a policija „obrađuje“ ili drži pod paskom još nekoliko stotina vahabita koji su pokazali sklonost prema kaznenim djelima. Istodobno, vlast najavljuje promjenu zakona koji će olakšati policijsku i pravosudnu borbu protiv terorizma.
Političke posljedice napada u Bugojnu i demonstriranja „vjerskog terorizma“ bit će vjerojatno teže otkloniti. BiH je pred završnim pregovorima o liberalizaciji viznog režima i jasno je da joj ovaj događaj neće pomoći u tom procesu. Bugojanska bomba uzdrmala je i političku scenu u BiH, koja je zbog skorašnjih izbora ionako uzavrela.
Strah od „radikalnih islamista“ odličan je argument političarima iz Republike Srpske da do daljnjeg odbiju svaku priču o ustavnim promjenama i razvlašćivanju tog entiteta. Ako ostanemo bez RS, tko će nas braniti od islamskih terorista, rečenica je koja se posljednjih dana često čuje iz usta srpskih političara.
Teroristički napadi s vjerskim predznakom negativno će utjecati i na spremnost prognanih Hrvata da se vrate u središnju Bosnu jer, ako država i policija ne mogu zaštiti sebe, kako će onda hrvatske povratnike!? Ipak, čini se da je ovaj teroristički napad najviše uzdrmao bošnjačku političku i društvenu scenu.
Većina bošnjačkih političara i Islamska zajednica u BiH godinama su ignorirali problem radikalnih vahabita. Čak i kada su nasilno upadali u džamije i agresivno optuživali Bošnjake da „nisu pravi muslimani“, reakcija lokalnih bošnjačkih vlasti i Islamske zajednice bila je blaga.
Nakon bombe u Bugojnu oni sada moraju priznati da dio sljedbenika vahabitskog pokreta jesu problem za BiH, ali i Bošnjake kao narod. Nikakva hajka protiv njih nije rješenje, ali bošnjačka politika i posebno Islamska zajednica moraju naći odgovor na nasilno ponašanje onih koji ruše međuvjerske i međunacionalne odnose u BiH, ali i ugrožavaju višestoljetnu sliku balkanskih muslimana kao dijela europskog društva.
