Bivši je premijer mogao odahnuti, nijedan od saborskih zastupnika u Istražnom povjerenstvu za Inu nije bio na visini zadatka. Za HDZ-ove članove barem je jasno zašto su poklekli pred autoritetom bivšeg šefa.
Većinu njih, naime, na političku je scenu – iz različitih razloga – izvukao upravo Ivo Sanader. Za Anu Lovrin gotovo nitko nije znao dok Sanader nije poželio smijeniti Vesnu Škare-Ožbolt, možda i zato što mu je trebao potpis ministra pravosuđa kako bi “integrirao” četvrti stan u svojoj vili.
Ana Lovrin, koja je godinama bila najbliža suradnica Božidara Kalmete u gradskoj upravi Zadra, taj je posao odradila i do kraja mandata ostala gotovo nezamijećena. I Borisa Kunsta iz sindikata u politiku preveo je upravo Sanader, možda i zato što se nevjerni sindikalni lider uklapao i u težnje šefa HDZ-a da vladajući osvajaju i stasom. No, zašto su oporbeni političari pustili bivšeg vođu protivnika da kroz unakrsno ispitivanje prođe lakše nego što djeca slavnih prezimena u Hrvatskoj postaju glumci?
Na što su se pripremili Josip Leko i njegovi mlađi kolege? Koji su cilj uopće imali? To iz njihova saborskog seta pitanja nije moguće vidjeti. Jesu li se izgubili u bespuću privatizacije Ine ili su imali neki sasvim drugi cilj, a ne raščistiti što se stvarno događalo u prodaji hrvatske zlatne koke?
Dopustili su da bivši premijer najviše govori o tome kako su se sve odluke donosile kolektivno, pa se o svemu, eto, raspravljalo i na sjednicama Predsjedništva HDZ-a i u Vladi i u svim drugim tijelima. Kao da su se zaista u Sanaderovoj vladi svi suradnici svakodnevno sukobljavali sa šefom, iznosili svoja mišljenja pa čak i prijetili ostavkama... Ili je možda bliže istini da su svi bespogovorno slušali i da se šefu nije suprotstavljao ama baš nitko. Da je zaista bilo tako, najbolje se vidi iz načina na koji je Ivo Sanader otišao, na isti autokratski način, odlučivši poput pravog monarha i tko će ga naslijediti.
Ni tada baš nitko iz HDZ-a nije postavljao pitanja, nego su samo digli ruke i aklamacijom izabrali nasljednicu. Zato je besmislena namjera oporbe da premijerku optuži za poteze u vrijeme kad je o svemu odlučivao Sanader pa je cilj – Inom umrljati Jadranku Kosor – zapravo promašen. Čak i da je sve znala o svemu, a ni za to nema dokaza, bilo kakvim samostalnim potezom potpisala bi – tvrde svi poznavatelji vladajuće stranke – vlastitu smjenu istoga trenutka.
No, esdepeovce očito u ovom trenutku ne zanima Sanader, nego Jadranka Kosor, pa su sve namjere uperene protiv nje, a možda čak, kad oni dođu na vlast, ni istražitelji više ne budu previše zainteresirani za bivšeg premijera. Sanaderu su čak dopustili da tvrdi kako su svi ministri sve znali o prodaji Ine iako, eto, ministri pisani ugovor pred sobom – nisu imali... Znali su, dakle, ipak samo ono što im je rečeno.
Možda je zato, zauzvrat, Sanader bio nježan prema svom prethodniku, pokazavši puno razumijevanja za poteze vlade Ivice Račana i Slavka Linića. Kratkoročni politički cilj – udariti Jadranku Kosor – pokazat će se sasvim sigurno promašenim jer propuštena je prilika da se barem malo više svjetla baci na priču o prodaji Ine kao i na vrijeme kad je Sanader odlučivao o svemu.
Dođe Jadranka sa svitom u posjet vrtiću. Gleda malo djecu kako se igraju i kaže: - Šuker! Daj piši ček na 5,000 kuna za poboljšanje životnih uvjeta u vrtiću! I ovaj napiše ček, i idu dalje te dođu u zatvor.r. Gleda ona malo zatvorenike kako robuju i kaže: - Šuker! Daj piši ček na 500,000 kuna za poboljšanje životnih uvjeta u zatvoru! - Pa kako za djecu 5,000, a za ove zločince i razbojnike 500,000? - A što ti, Šuker, misliš da ćeš ići u vrtić poslije izbora?