SUBOTA 5. 7.
Presuda na Trgu
maršala Tita
Na 1600 kuna globe i uvjetnih 25 dana zatvora osuđen je mladić koji je
na Thompsonovu koncertu u Zagrebu nosio ustašku kapu. U HTV-ovu
Dnevniku prof. dr. Zvonimir Šeparović rekao je da je ta kazna apsurdna
kraj tolikog nekažnjenog nošenja i isticanja obilježja komunizma
i partizanštine. Slično je govorio i komentator i urednik na Hrvatskom
radiju Željko Roško. Ali, u zemlji u kojoj predsjednik svako malo slavi
komunizam i diktatora Tita, u čijem se glavnom gradu najljepši trg zove
po tom zločincu, u kojoj u vrhu parlamenta i vladajuće stranke (a o
nekim oporbenim strankama da i ne govorimo) ima podosta negdašnjih
komunista, u kojoj u većini medija uređivačku politiku diktiraju
negdašnji komunistički urednici i novinari, od kojih je podosta na
popisima suradnika Udbe i KOS-a, u kojoj u odvjetništvu i sudstvu rade
ljudi koji su zbog političkih razloga na teške godine robije slali
stotine osuđenika - iluzorno je i beznadno očekivati isti odnos prema
totalitarnim režimima i prema onima koji ih na ovaj ili onaj način
slave. Napokon, ova će presuda jako dobro doći Sanaderu kad idući put u
Oxfordu bude podanički polagao račune o stanju nacionalizma u Hrvatskoj.
NEDJELJA 6. 7.
Lijevo-liberalni
HDZ i Crkva
Već danima se razvlači tobožnji sukob Crkve i Vlade zbog Prijedloga
zakona o suzbijanju diskriminacije (koji će ovaj tjedan biti izglasovan
u Saboru), a danas o njemu slušam i dugački intervju na jednoj
radijskoj postaji. Ma, kakav sukob! Da crkveni vrh ima osjećaj časti,
da je doista kršćanski, on bi odavna bio u trajnom sukobu sa sadašnjom
vlašću koja ne krije svoju lijevo-liberalnu, protukršćansku
orijentaciju. I koja je Hrvatsku prepustila orgijanju najrazličitijih
manjina i ideologiziranih skupina nad njezinom vjerom, tradicijom,
moralom i nacionalnom svetošću te profiterskoj pomami medija,
kapitalista, domaćih i stranih, i diktatu europskog činovništva.
Povremene zakukuljene i zamumuljene “kritike” kardinala Bozanića i
drugih biskupa služe tek da kod naivnih stvore dojam o brizi Crkve za
stanje u društvu. Istina je pak vrlo jednostavna: država Crkvi, po
ugovorima s Vatikanom, daje oko 300 milijuna kuna godišnje, a “uskoči”
i dodatnim desecima milijuna. Uz to, još joj treba vratiti dobar dio
imovine. Sve to crkvenoj hijerarhiji omogućuje lagodan život dok ona
zauzvrat dopušta da se u vrijeme izbora na ovaj ili onaj način stvori
dojam da Crkva podupire HDZ.
PONEDJELJAK 7. 7.
Sa
četničkog radija u “Feral”
Nakon “Nacionalova” teksta o “Feralu”, kolega Dujmović u
današnjem “Večernjaku” piše o nedostatku interesa istraživačkog
novinarstva za ponašanje čelnika toga lista koji su svima držali
moralne lekcije, izrugivali se svemu nacionalnome, zaposlenike držali
na minimalcu - dok su istodobno dobivali goleme donacije iz inozemstva,
varali državu na porezu, a sebi kupovali stanove vrijedne nekoliko
milijuna eura. Odavno sam se prestao baviti “Feralom”, ali kad se već
pravi bilanca te sramote hrvatskoga novinarstva, upozorio bih na jednu
“sitnicu” o kojoj su pisali samo jedan “lijevi” kolumnist “Slobodne
Dalmacije” i autor ovih redaka. Naime, odmah nakon “Oluje” jedna
novinarka koja je nekad radila u “Večernjaku”, a u ratu se preselila na
jednu četničku radijsku postaju - počela je surađivati u “Feralu”. Kad
bi, dakle, u Hrvatskoj postojalo dosljedno istraživačko novinarstvo, ne
bi se bavilo samo stanovima Viktora Ivančića, Heni Erceg i ostalih,
nego bi mu bile zanimljive i veze toga lista s četnicima u vrijeme rata
jer spomenuta novinarka zacijelo nije rekordnom brzinom u “Feral” nakon
“Oluje” došla – neorganizirano.
UTORAK 8. 7.
Zašto su
plakati s likom Norca
preplavili Hrvatsku
Antun Gudelj ponovno osuđen na 20 godina zatvora zbog ubojstva Josipa
Reihl-Kira. Po ponašanju institucija i medija, to ubojstvo te zločini i
navodni zločini nad srpskim civilima, zbog kojih se sudi Glavašu i
drugima, glavni su događaji u ratnom Osijeku, a “heorina” toga
grada je Reihl-Kirova supruga Jadranka, koja ne silazi s TV
ekrana i novinskih stranica. A tisuću ubijenih građana u srpskom
granatiranju toga grada? Oni su anonimne, usputne, nevažne, prezrene
žrtve rata - njih i njihove ubojice Račan, Mesić, Sanader, Bajić,
policija i mediji odavno su prebrisali. Ali ne samo kad je riječ o
Osijeku. Plakati potpore nedavno osuđenom Norcu, koji su danas
preplavili Hrvatsku, također su prosvjed protiv amnestiranja najvećih
srpskih zločinaca i u Hrvatskoj i u Haagu te neprekidnih suđenja
Hrvatima i neprekidnog medijskog ocrnjivanja Domovinskog rata. I u
stvarnom i u prenesenom značenju politička elita je prihvatila pogodbu:
vrata Europe otvara isti ključ kojima se zaključavaju vrata zatvora za
Hrvate.
SRIJEDA 9. 7.
HDZ i SDP:
natjecanje u rasprodaji
Da Ivica Račan i Slavko Linić četvrtinu Ine nisu prodali mađarskom
MOL-u, danas se ne bi razgovaralo o razmjeni dionica između tih dviju
naftnih tvrtki niti bi se strahovalo da bi, kao što prijeti
neprijateljskim preuzimanjem MOL-a, austrijski OMV mogao zaprijetiti i
Ini. No, nevažne su svađe SDP-a i HDZ-a o načinu na koji se raspolaže
velikim nacionalnim tvrtkama i na koji se prodaju jer se te dvije
stranke bitno ne razlikuju. U povodu Ine, MOL-a i OMV-a sjetio
sam se kitice iz Cesarićeve pjesme o Matošu “Trubač sa Seine”,
koja je danas i aktualna i staromodna, jer se kolonijalno podaništvo
Hrvatske usmjerilo prema drugim središtima, ali je bit ostala ista.
Na domovini dvostruka je sjena:
Baca je Pešta, i baca je Beč.
Ona je sva u crno zavijena
Ne čuje, Majko, niko tvoju riječ!
Šumori, diše more, teče Drava,
A između njih jedna zemlja spava.
I dok zemlja spava, SDP je i HDZ rasprodaju, svađajući se tko je u tome
uspješniji!
ČETVRTAK 10. 7.
Tko se treba
skloniti od javnosti
Uskoro bi trebao biti oslobođen Zvonko Bušić koji je u američkom
zatvoru bio 32 godine zbog otmice aviona kojom je svijet htio upozoriti
na nepodnošljiv položaj Hrvatske u komunističkoj Jugoslaviji. Oni koji
ga malo bolje poznaju – znaju da je osoba iznimna obrazovanja,
profinjena ukusa i sklonosti književnosti i kulturi. I otmica koju je
učinio bila je posebna – bez oružja! Otmičari su jedino u jednom
pretincu njujorške željeznice ostavili bombu i o njoj obavijestili
policiju, ali, na njihovu nesreću, prilikom demontiranja bombe jedan je
policajac poginuo. Bušić se, dakle, poslužio prividom nasilja kako bi
upozorio svijet na stvarno nasilje nad Hrvatskom. Ivo Banac, Zoran
Pusić i Mirjana Krizmanić nikada se ničim u komunizmu nisu poslužili da
bi na to nasilje upozorili, ali sada imaju obraza savjetovati
“teroristu” Bušiću da se, kad dođe u Hrvatsku, skloni od javnosti! Kako
će se Bušić držati, odlučit će sam, a za njih troje nema boljeg savjeta
od onog koji daju Bušiću, to jest da se sami sklone od javnosti. Jer,
upravo zbog terora koji je prisiljavao na šutnju i svega onoga što je
iza njega stajalo – Bušić se i odvažio na otmicu.
PETAK 11.7.
Što će danas
Česima književnost!
Ako se dobro sjećam... U jedočinki “Audijencija” Vaclava Havela
disidenta intelektualca dopada po kazni raditi u skladištu jedne
pivovare, a poslovođu u pivovari dopada pak zadatak da piše izvještaje
vlastima o tome što on misli. Pa poslovođa moli disidenta da sam piše
što misli, a on će mu zauzvrat dati neki lakši posao. Ovaj to odbija, a
u jednom trenutku očajni poslovođa mu otprilike kaže: ti si zapravo
njihov, jednom ćeš se ti vratiti među njih, a ja ću ostati u ovoj
usranoj pivovari! I Havel se vratio, bio je predsjednik države koja je
upravo s Amerikom potpisala sporazum o proturaketnoj obrani, pa će dio
američkog raketnog štita biti u Češkoj. Unatoč protivljenju Rusije –
koja je pak nekad tamo slala tenkove zbog kojih Havel i jest bio
disident. No, može li se danas u Češkoj biti disident pod “američkom
okupacijom”, postoji li bitna razlika između sovjetskih tenkova i
američkih raketa? Postoji. Pod sovjetskim čizmom Česi su bili Česi, i
nastala je velika češka književnost, možda najveća u svijetu u drugoj
polovici XX. stoljeća. A što će im sada književnost kad su slobodni,
kad su zaštićeni američkim raketama i kad više i nije važno što su
Česi!
TJEDNA INVENTURA
