Hrvatska je trenutačno zaokupljena srbijanskom farsom oko uhićenja Ratka Mladića. Ona je dobro došla domaćim majstorima političke kuhinje kako bi se pozornost javnosti barem malo odmaknula od najnovijih domaćih političkih farsa. No ne za dugo. Jer najnovija farsa tek dobiva zaplet, u Saboru i vrhu države. A krenula je od neuobičajene kavice bivših potpredsjednika vlada zaduženih za gospodarstvo, Slavka Linića i Damira Polančeca, dojučerašnjih ljutih protivnika, a današnjih velikih saveznika. Već samo kasnije banaliziranje te kave, kako je to nešto uobičajeno, postalo je sumnjivo. Jer Linić i Polančec sigurno se nisu našli kako bi jedan drugomu tepali i prijateljevali. Zato što prijatelji nisu bili. Posebice kad se zna da je jedan od majstora kuhinje Anto Nobilo, a Polančec je postao samo lutka u toj farsi koja traži zadnju slamku spasa.
A onda je sve postalo razvidno. Linić se osjeća ugroženim, obruč oko njega steže se pa ga je informacija o nekoj anonimnoj kaznenoj prijavi za ratno profiterstvo izbacila iz sedla, kao i vrh SDP-a. Cilj napada? Šef policije Oliver Grbić. Čovjek je u Linićevim očima već otprije omražen. Jer se usudio poslati kaznenu prijavu za aferu s Tržnicama Rijeka, na koju Bajićevi ljudi još šute. Polančec s Nobilom iza leđa izvršava kavanski dogovor. I on napada Grbića. Ali na stranu sad i Linić i Polančec i Nobilo i Grbić. Glavni problem ove farse postaje naš šef države Ivo Josipović. Eto, Josipović je u Polančecovim riječima vidio veliku ugrozu za državu, valjda veću od srbijanskoga političko-obavještajnog zaplotnjaštva, pa odmah traži zasjedanje Vijeća za nacionalnu sigurnost. I onda pobjegne u inozemstvo! A s Facebooka poruči naciji: „Ako je točno ono što g. Polančec, bivši potpredsjednik Vlade govori o naručivanju kaznenih prijava u političke svrhe, riječ je o nečuvenom napadu na ljudska prava, ustavnopravni i sigurnosni poredak. Zatražio sam sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost kako bismo svi bili sigurni da će istraga o ovoj vrlo teškoj optužbi biti beskompromisna, a istina utvrđena.” Josipović je po Ustavu zadužen za bdijenje nad funkcioniranjem sustava, a on taj isti sustav potkopava svojim neopreznim i rušilačkim izjavama. No nije mu to prvi put. Primjerice, u ožujku, kad su Hrvatskom marširali neki sitni prosvjedi, Josipović upozorava: „Sustav je ugrožen. Stabilnost je ugrožena, apsolutno. Mislim da ne treba biti veliki političar da se to vidi. Pogledajte koliko je ljudi nezadovoljno, koliko ljudi vrlo različitih profila prosvjeduje. Ne bih rekao da smo ušli u zonu kada je država ugrožena, ali da moramo biti oprezni, da moramo voditi računa o onome što se događa, to mi se čini potpuno jasnim.“
Josipović na svakom koraku vidi neku ugrozu. I odmah mora narod zaplašiti. Umjesto da bude pribran i da smiruje. Ali i ne samo to. Još je pogubnije za demokraciju što se on svrstava uz političku opciju, a trebao bi biti predsjednik svih hrvatskih građana. O tome se šuti. A razotkrio ga je u arogantnu istupu na HTV-u njegov dojučerašnji stranački šef Zoran Milanović. Kad je rekao da će zbog Polančecovih optužbi tražiti “saborsku raspravu jer je Josipović sam na Vijeću za nacionalnu sigurnost nasuprot izvršne vlasti“! Milanović je time samo potvrdio da Josipović formalno jest, a zapravo da nikad nije izišao iz SDP-a te da nije predsjednik svih građana! I na taj način uzurpira svoju državničku funkciju!
Dodatan je problem to što Josipović svojim potezima podržava oporbu u njezinu napadu na HDZ i sustav na području na kojem bismo svi trebali biti zajedno, a to je borba protiv korupcije i organizirana kriminala. Jer oporba ne može priznati da i među njima ima kriminalaca. A predsjednik se malo previše zaigrao. Ili, predsjedniče, možda i vi nekoga štitite?
Purgeraj i ribnik, zašto se ne naučite pristojno diskutirati pa da vas administrator ne mora brisati?