Kada je biran predsjednik Mesić, u dva mandata dijaspora je glasovala jednom za Matu Granića, odnosno Dražena Budišu, a drugi put za Jadranku Kosor. I ovoga puta, gotovo plebiscitarno, glasovali su suprotno od matične domovine. Njihov izbor bio je Milan Bandić. Ako je Mesić svoje izbore dobio na antihercegovačkoj kampanji, i Josipović može biti njima zahvalan. Naprosto, izlaznost u Hrvatskoj se povećala zbog straha od hercegovačkih glasova. Dakako da oni nisu zaokruživali Bandića.
Tuđmanova zamisao da i glasovanjem spoji iseljenu i domovinsku Hrvatsku, pretvorila se u proteklom desetljeću u instrument pomoću kojega dio hrvatske političke javnosti vodi hajku na Hrvate u BiH, napose Hercegovce. RH naprosto želi sama izabrati svoje predstavnike. Hrvati iz BiH, pak, pravo na glasovanje obrazlažu svojim ratnim zaslugama, ali i zakonskim pravom. Kako vrijeme prolazi, njihovi pogledi sve su udaljeniji. Razlog za to ponajviše leži u činjenici što Hrvati iz BiH, za razliku od matične domovine, nisu riješili svoje nacionalno pitanje. Percepcija prema kojoj lijeva opcija nema osjećaj za taj problem, homogenizirala ih je u strah zbog kojega glasuju isključivo za desnicu. HDZ je to svih ovih godina iskorištavao. Slamka spasa postao je Bandić od onog trenutka kada je napustio partiju. Na praznom hrvatskom prostoru u BiH, u kojemu uopće ne postoji SDP, glasovanje se, po automatizmu, pretvorilo u referendum. Samo je bilo pitanje koliko je tehnički bilo moguće ubaciti listića u kutiju.
Gubitak prava glasovanja Hrvati u BiH doživljavaju više nego dramatično. No, kada bismo racionalno analizirali što ono donosi, teško bismo, osim osjećaja nacionalnoj pripadnosti, našli bilo kakvu drugu korist. Ali, zato je dug popis nevolja. Primjerice, da je čak i izabran Bandić za predsjednika, Hercegovci bi (p)ostali dežurni krivci za sve nevolje u Hrvatskoj. Sadašnji animozitet prema njima bio bi pojačan. Pa čak i onda kada bi on odobravao pomoć koja im ionako pripada.
Predsjednička kampanja dijaspori je uvijek lažna nada da će Zagreb riješiti njihove probleme, a izbori otrježnjenje jer su po pravilu na gubitničkoj strani. A onda stižu osvete. Tako se tumači i jučerašnja najava HDZ-ove Vlade kako će ukinuti dvojno prebivalište Hrvatima u BiH. Cijena nepodržavanja Hebranga, mogla bi biti težak udar na njihovu konstitutivnost. Usvoji li se ta odluka, deseci tisuća njih odlučit će se za prebivalište u Hrvatskoj. U BiH će ostati još malobrojniji, i još oslabljeniji. HDZ se ne boji da bi protiv toga glas moglo dići pet zastupnika iz dijaspore. Oni služe - jučer Sanaderu, danas Jadranki Kosor samo za očuvanje krhke većine. Gotovo nikada nisu raspravljali o njihovu položaju.
U općem kaosu potrošenih političara i ideja veliku priliku ima novi predsjednik Ivo Josipović. Uspostavljanje mosta s Hrvatima u BiH svakako mu može biti i veliki izazov i veliki uspjeh. Prvi korak je da posjeti Hercegovinu. Mesić tamo nije htio doći. Možda i tu leži odgovor zašto s kamena temeljca nije nastavljena gradnja mosta Zagreb-Mostar.
![topić](/media/img/c6/7d/3f74a0c58f6571172532.jpeg)
hrvatska je hercegovcima dejtonskim sporazumom navukla luđačku košulju. hercegovci treba da zamole dodika da im skine tu odvratnu košuljicu. hercegovci treba da potraže pouzdanijeg partnera od hrvata. uostalom, tko su i što su ti hrvati?!