Prošlogodišnja sveopća radost dodjele "najprestižnije hrvatske diskografske nagrade" bila je pomućena organizacijskim kaosom i međusobnim podmetanjima na svim frontovima. Barem u tom smislu sadašnja situacija daje razloge za optimizam. Uz iznimku pokojeg uvodnog incidenta (na užas Porinova glazbenog producenta Lea Dekleva se za potrebe vlastita nastupa usudila zatražiti vlastitu grupu) mogli bismo zaključiti da je nova, 13. "svečana manifestacija", predviđena za subotu 22. travnja u osječkoj dvorani Zrinjevac predodređena na uspjeh.
Na sreću ili nesreću, ovogodišnje specifičnosti odnose se na samu glazbu i njezinu kvalitetu. Naime, kratka povijest osamostaljene domaće glazbe ne pamti mršavu godinu poput prošle pa su većinu diskografskih događaja u 2005. lako zasjenile povijesne pojave poput nanovo uskrslog duha odbjeglog Johnnyja Štulića. Stoga se većina nominacija zaustavila na nekoliko ključnih imena a i ona nisu u pretjerano vrhunskoj formi.
Uz Natali Dizdar najveći broj nominacija ugrabio je Oliver za album "Vridilo je" kojim je nakon raskida s Croatia Records debitirao za Aquarius i s kojim, po općem kritičarskom konsenzusu, nije uspio dosegnuti visoko postavljene standarde. No i to je bilo dovoljno za impresivnih osam nominacija uključujući i one za najbolji album, pjesmu godine ("Nevera") te najbolju mušku izvedbu. U zadnjoj će mu kategoriji konkurirati Tony Cetinski i Massimo, a u gotovo svemu ostalome konkurirat će mu prošlogodišnja dobitnica Porina za najboljeg novog izvođača: Natali Dizdar. Njezin istoimeni debi nije spektakularan no sadrži dovoljno elemenata zbog kojih se Croatia Records može pohvaliti novopridošlom "urbanom svježinom". Natali zvuči moderno, ali je izgradila i most prema ozbiljnijoj publici Dedićevom skladbom "Zamijenit ću te gorim" koja je uz Oliverovu "Neveru" i "Treblebass" grupe Svadbas kandidatkinja za pjesmu godine.
Sve u svemu, uz sav respekt prema Dragojeviću kao davno ustanovljenom kvalitativnom trademarku domaće estrade, ovaj su puta izgledi uz navlas isti broj od 8 nominacija možda ipak na strani lepršave mladosti. A tko će pak N. Dizdar zamijeniti u ulozi najboljeg novog izvođača (Gego & Picigin Band? Luka Nižetić? Lea Dekleva?) doznat ćemo nakon što se otkrije kakav je dojam na glasače ostavila činjenica da je Dekleva, osim solidnog vlastitog albuma, autorski potpisala i polovicu Oliverova "Vridilo je".
Što se Jaje Houre tiče, on je na albumu "Moj dom je Hrvatska" ponovno kalkulirao do iznemoglosti, ali se ipak našao u kategoriji za najbolji rock album. Tamo su, uz Svadbase i njihov "La la", lako upali Let 3 koji su sa svojih ukupnih 6 nominacija u ovogodišnji Porin unijeli maksimum underground-živosti. Nakon albuma "Bombardiranje Srbije i Čačka" kritika se uz rijetke izuzetke natjecala u sricanju pohvala, no ostaje činjenica da subverzivnost riječke ekipe ne dobacuje mnogo dalje od beskrajnog ponavljanja riječi kurac i pička. Narodne nošnje svih ex-Yu naroda i narodnosti, javno svlačenje i elektronsko (mal)tretiranje narodnjaka turbo i običnih ovih je dana posve logično kulminiralo provokativnim pojavljivanjem u spotu za Severininu "Štiklu". Zapravo, uz hrpu osvojenih nagrada na nedavno održanoj Zlatnoj koogli (kao urbanijoj, pristupačnijoj i demokratičnije zamišljenoj alternativi Porinu) Let 3 su produljili i produbili dominaciju hrvatskom scenom. I ujedinili lijeve i desne, ozbiljne i zafrkante, rockere i narodnjake, te nehotice smanjili razmak između prirodno suprotstavljenih kugli i porina.
U zemlji gdje se naklade sve više broje u stotinama umjesto u tisućama prodanih nosača zvuka, radosno dočekujemo još jednu veličanstvenu manifestaciju. Uz nadu da će u Osijeku glazba, uz neizbježni lažni glamur i velike pokroviteljske face, napokon dobiti kakvu-takvu priliku za simbolično osvajanje Glavne Nagrade ma kako se ona zvala.
