Vesna Pusić nije izdržala! Dok su Milanoviću objasnili da je ovo 80. minuta i da samo treba vraćati loptu vrataru i čekati da vrijeme iscuri, a on do tada na svako delikatno pitanje odgovarati “nemam komentara”, Vesna Pusić je “pustila skiju” i u predizbornom intervjuu otkrila dušu! Glasate li za nju, dobit ćete borca za gej brakove, i to bez ikakve ograde ili uvjeta, dobit ćete nekoga tko će zagovarati ukidanje vjeronauka u školama, imat ćete na vlasti političara koji je na rubu toga da predloži reviziju ugovora s Vatikanom i, što je najvažnije, dobit ćemo ministra vanjskih poslova koji drži da će “naša uspješnost u regiji odrediti naš status u EU”.
Dakle, što budemo veći regionalisti, to ćemo bolje stajati u Uniji! Premda narod u Europu trči da već jednom iz regije pobjegne! Od Josipovićeve naklonosti Tadiću nismo čuli veću zakletvu regionalnoj politici, to prije što Vesna Pusić drži da upravo Hrvatska treba “preuzeti odgovornost za stabilizaciju Balkana”. Od Kosova do Pirana, od vehabija do legaliziranih četnika, od Sv. Gere do vukovarskih ada, sve su to problemi koje ne znaju riješiti ni Amerika ni EU, a mi ćemo jamčiti da će takav prostor biti stabilan! I dok je zagovor gej brakova i najava ukidanja vjeronauka transparentan stav, Pusićkina objašnjenja vanjske politike treba prevesti na običan jezik da ljudi shvate što im je najavljeno.
Međunarodna zajednica na ovim prostorima primarno traži stabilnost, što god to značilo. Stabilnost bez talasanja, mir u kojem predsjednik jedne države svira na uho drugom, mir koji uključuje priču o tome da smo svi podjednako krivi. To je stabilnost iz perspektive svijeta. No, ako ne želi izdati vlastite interese, Hrvatska ne može biti jamac takve stabilnosti. Jer, kad Zagreb traži da mu se vrate vukovarske ade, a Beograd to odbija, to nije stabilna slika regije. Kad bismo mi energično tražili povrat otetog kulturnog blaga, a Srbija i to odbija, to bi tražilo zaoštravanje Zagreba, a to opet nije stabilnost po ukusu svijeta. Kad bi Hrvatska tražila uvođenje viza za Srbiju da joj se ne događa Paravinja i da se beogradska mafija ne masakrira po Jarunu, da bismo, uostalom, na granici prepoznali još ponekog doktora Dabića kad dolazi ljetovati ovamo, to bi opet izazvalo reakciju Beograda i to opet školnički nije stabilnost regije. Napokon, kad bi Hrvatska poštovala svoj Ustav pa za Hrvate u BiH tražila sve što im pripada jer im Bošnjaci ne daju ni televizijske ni radijske postaje ni upotrebu hrvatskog jezika, to isto tako nije nešto zbog čega bi nas Bruxelles očinski pogladio po glavi.
Vesna Pusić zna da je diplomatski zbor zadovoljno otpio gutljaj šampanjaca dok je čitao njezina obećanja, ali Hrvati koji će je glasovima postaviti na mjesto ministra vanjskih poslova moraju znati što dobivaju. Regija može biti dugoročno stabilna jedino ako se afirmira pravda do zadnjeg zareza, ali za tako nešto valja ispraviti niz nepravdi. Obećati svijetu da ćemo biti jamac stabilnosti u regiji znači u prvom redu obećati da ćete račanovsko-sanaderovski gurati pod tepih nabrojena otvorena pitanja koja imamo primarno sa Srbijom. Dobijemo li takvog ministra vanjskih poslova uz znamenitu politiku predsjednika Josipovića, nema dvojbe da će dvojac Pusić-Josipović biti miljenik međunarodne zajednice.
S druge strane, nama je u slučaju gradonačelnika Habuša demonstrirano da se promjenom vlasti ništa neće promijeniti u amoralnosti politike. U trenutku kada se Habuš doma trijezni s krpom na glavi, a Milanović nagovara Čačića da ga skine s liste, Čačić prkosno, da pokaže snagu, mirno u kameru izjavljuje da se ubuduće tako nešto neće tolerirati. Ubuduće? A sada? I kad ipak na Milanovićev pritisak skine Habuša s liste, on ostaje gradonačelnik, što bi trebalo značiti da se napio kao kandidat Kukuriku koalicije, ali da nije kap popio kao varaždinski gradonačelnik. Ta činjenica već sada jasno govori što su za Čačića demokracija, politički moral i odnos prema građanima. Da u SDP-u vide da im je Čačić najslabija karika, to već sad otvoreno ističe Josip Kregar, visoko postavljen na SDP-ovoj listi. Kregar ističe da Čačićeva situacija glede nesreće u Mađarskoj u budućnosti može biti jako nezgodna, osobito ako dođe do zaoštravanja odnosa između Hrvatske i Mađarske zbog Ine. “Tu uvijek može postojati sumnja da je Čačić kupio svoju slobodu”, brutalno ističe Kregar. Dakle, ako se viđeni esdepeovac boji i sumnja da nije nemoguće da Čačić sutra kupi svoju slobodu na štetu državnih interesa, čemu se običan svijet ima nadati? Mi imamo vlast koja nas je iznevjerila u nizu pitanja, mi trebamo promjene, ali trebamo li baš ovakve?
Pusicku, u Srbiju, tamo i pripada.