U Egiptu se vodi pravi rat oko novog ustava. Osobito oko članka 36. koji bi trebao regulirati ženska prava. Čini se da je nakon optimizma koji je pobudio nadu da će poslije Arapskog proljeća nastupiti demokracija došlo do potpunog otrežnjenja. Nakon izborne pobjede Muslimanske braće i njihovih ekstremističkih saveznika salafista, događa se upravo suprotno. Ženska prava su drastično smanjena, proveden je zakon koji smanjuje dob djevojaka i djevojčica za udaju sa 18 na 14 godina, što širom otvara vrata prisilnim, tzv. ugovorenim brakovima, a potiče čak i trgovinu ljudima. Ženska su prava danas čak manja i ograničenija nego u vrijeme diktature Hosnija Mubaraka.
Predsjednik Mohamed Mursi, i sam član Muslimanske braće, izjavio je da će se – kad je riječ o ženskim pravima – ubuduće donositi samo onakvi zakoni koji nisu u suprotnosti sa šerijatskim pravom i islamskim zakonodavstvom. Mursi je istodobno apelirao na islamske propovjednike da nastoje Egipćane vratiti iskonskom islamu. Na zahtjev ekstremističkih salafista planiran je čak zakon koji bi muškarcu trebao dopustiti spolni odnos sa ženom čak punih šest sati nakon njene smrti.
Naravno da su najave takvih islamističkih zakona digle na noge čitav niz liberalno nastrojenih Egipćanki i Egipćana. Na trgu Tahrir, u Kairu, odmah su se okupili prosvjednici protiv islamističkih zakona, koje su nažalost doživjeli neuspjeh. Mursijeva Muslimanska braća i njihovi koalicijski partneri salafisti zajedno imaju 60 od 100 zastupnika u novom parlamentu, a time i apsolutnu većinu. Osim toga, islamisti imaju preko Saudijske Arabije i bajoslovno bogatih Arapskih Emirata čitav niz promidžbenih sredstava, novina, i TV postaja na raspolaganju. Time imaju nemjerljivo veći utjecaj od liberalnih snaga, a da ne govorimo da su islamisti u egipatskom društvu danas brojčano višestruko jači.
Čitav niz liberalnih i demokratskih aktivista u parlamentu odmah je iz protesta dalo ostavku. “Opet smo na početku”, izjavila je jedna aktivistica na protuislamističkim prosvjedima na trgu Tahrir. “Nova islamistička vlast, pa i egipatsko društvo u cjelini, jednostavno nas ne uzimaju ozbiljno”, rezignirano je izjavila jedna novinarka. Na trgu Tahrir za nedavnih prosvjeda ranjeno je više od 200 ljudi, a neke od žena, koje su sudjelovale, bile su fizički napadnute, čak i seksualno napastovane.
Valja imati na umu da Egipat nije ni Libija, ni Irak, pa ni Tunis. Egipat je središnja i najvažnija država arapskog svijeta koja ima dugu intelektualnu tradiciju. U Kairu je još prije Drugog svjetskog rata izlazio čitav niz časopisa, pa tako i čuveni Al-Manar (Svjetionik) u kojem je pisao i poznati islamski teolog Mohamed Abduh. Poznato je da se Al-Manar zalagao za međureligijski dijalog muslimana i kršćana i stoga ne iznenađuje da su islamisti za svoju ofenzivu preuzimanja vlasti izabrali upravo Egipat. U Egiptu borba za ženska prava ima dugogodišnju tradiciju, a upravo su žene bile u prvom redovima borbe protiv diktature Hosnija Mubaraka.
Hoće li žene sada postati gubitnice Arapskog proljeća.
jao, hihi...