Živjeti u Americi i pisati o njoj nije isto kao i pisati o njoj s druge
strane kugle zemaljske. Ameriku nije dovoljno samo poznavati s
interneta i novina ili iz pričanja iz druge ruke. S njome treba živjeti
kako bi je se shvatilo na svim razinama. No to ne znači da se o njoj ne
može naučiti i ako se tamo ne živi. Ali u nas se još uvijek primjećuje
kronično neznanje o njoj koliko god o njoj slušali.
To se može argumentirati dvama najsvježijim primjerima. Prvi je vezan
uz američke izbore. Svi imamo više-manje dojam da će ondje glatko
pobijediti Barack Obama. Kao što nam je bilo i predstavljano da će Al
Gore bez problema smijeniti Busha mlađega. Pa je bio šok kad nije. Sad
je kao sigurno da će Obama izbaciti republikance.
Ali se ne uzima u obzir da on ima dva velika “hendikepa”: kako se ponio
prema Hillary Clinton, čime se zamjerio ženama, ali i cijela
Demokratska stranka, a tu je onda i njegova boja kože, htjeli mi to
priznati ili ne. Kad se na to još dodaju i nečije u nas projicirane
želje, mogao bi opet biti velik šok – kad Obama izgubi. Koliko će
burzovni šokovi utjecati pak na volju birača, to će se tek vidjeti. Ali
Obama još nije siguran pobjednik.
Ili drugo, zašto su kongresnici u prvom glasovanju odbili Bushov plan
sanacije financijskog sustava? Nije to samo učinjeno zbog ideoloških
razloga, posebice to nisu učinili republikanci. I oni i demokrati koji
su glasovali protiv mahom su jednaki u tome što uskoro idu u nove
kongresne izbore i rado bi si priskrbili novi mandat.
Svojim bi biračima morali objasniti zašto stotinama milijardi dolara
poreznih obveznika saniraju najveću pljačku stoljeća. Zašto spašavaju
sustav koji su uništili američki bankari, isti oni koji su na tome
zaradili milijunske iznose i koji su na ispitivanju pred Kongresom i
Senatom ove godine ismijali cijelu državu i njezin sustav? I zbog toga
su oni bili protiv, a ne samo zbog ideologije. Žele se zaštititi pred
javnošću za budućnost. Jer što ako sve propadne i uz tu pomoć?
Riječ-Dvije
