Nit’ je Isus stvoritelj neba i zemlje, nit’ bi Kerum smio raditi to što radi. Ali u izvrnutoj stvarnosti koju Hrvatska već godinama živi posve je normalno da Kerum drži lekcije iz vjeronauka, a da oni koji upozoravaju na kršenje zakona i neviđenu bahatost budu proglašavani Jugoslavenima, jer je to u Kerumovu rječniku valjda najveća moguća uvreda. Jugoslaveni su i don Ivan Grubišić, koji je jednostavno poentirao da onaj tko drži bijelo roblje nema što dizati spomenik Isusu, i Radimir Čačić koji je, za razliku od Keruma, nosio uniformu hrvatskog branitelja, i svatko tko se na bilo koji način ne uklapa ili dovodi u pitanje svemoć trgovca koji vjerojatno ni zamisliti nije mogao da će biti u prilici ostvariti svoje najluđe snove. No Kerumove ideje, od Tuđmana na rivi do Isusa na Marjanu, ne bi bile vrijedne tolike halabuke – jer je očito kome se on i zašto obraća u izbornoj godini – da Kerum nije posljedica, a ne uzrok. Njegovo mahnitanje logičan je rezultat sustavnog građenja nakaradnog društva i nakaradne svijesti u naroda.
Jer, zašto ne bi Kerum gradio najvećeg Isusa na svijetu gdje mu padne na pamet? Što on u konačnici zna o spomenicima kulture, o zaštićenoj prirodi, o estetici, zakonima i struci, svemu što bi u normalnoj zemlji bilo na prvom mjestu, a u Hrvatskoj nije ni na zadnjem. On misli da može more zatrpati pijeskom, da Fani može imati birtiju gdje god stane njena štikla i da je Split, zajedno s njegovim ljudima, njegovo vlasništvo koje može rasprčkati kako mu puhne. Pa nisu li se i drugi gradonačelnici, župani i premijeri – od kojih su neki u zatvoru, neki pred njim, a neki su ga zasad izbjegli – tako ponašali. Nije li Hrvatska podijeljena na niz malih feuda u kojima svatko radi što mu padne na pamet pa kako bi se uopće moglo očekivati da Kerum bude obzirniji ili bolji od drugih? Zašto ne bi javno vrijeđao svakoga tko mu se suprotstavi? Kultura dijaloga u Hrvatskoj je već godinama tako mizerna da se čulo daleko gorih uvreda i etiketa od onih kojih se Kerum može dosjetiti. Toliko je “Jugoslavena” u puno opasnijim vremenima već bilo prozvano da se ovoj Kerumovoj kvalifikaciji normalni ljudi mogu samo nasmijati počašćeni što se prepoznaju u njegovim ljutim neprijateljima.
Zašto taj čovjek, na koncu, ne bi doista mislio da novac omogućuje sve kada je na svom primjeru naučio da je doista tako. Jer i godinama prije Keruma građanima je jasno dano do znanja da njihovo mišljenje ne vrijedi ništa kada jednom zaokruže svoj izbor na glasačkom listiću. Za one kojima to nije bilo posve jasno objasnio je to svojedobno Milan Bandić, koji se možda upravo sada grize zbog toga jer mu najveći Isus na svijetu nije pao na pamet u njegovim najboljim zagrebačkim godinama, jer bi se sada već vjerojatno kočio na vrhu Sljemena.
Objašnjavaju im to danomice i svi političari i sva ostala tzv. elita koja, posve odvojena od naroda i svakodnevnog života, niti je činila niti čini išta da kerumi ne budu mogući. Dvadeset godina rastakali su se i društveni moral i društvene vrijednosti, a oni su ‘zamaštali’ da u usporedbi s njima oni ispadaju bolji, da će se zbog njegovih blamaža netko okrenuti njima, da su toliko iznad da se na njih ne trebaju ni obazirati. No tu je ključna greška. Samim tim što su oni koji misle da su pametniji, obrazovaniji i pošteniji od Keruma i njemu sličnih dopustili da se napravi Hrvatska u kojoj je on moguć pokazali su da uza svu svoju pamet nisu ništa bolji od njega. Jer i njima je kao i njemu bio najvažniji vlastiti interes, i oni su sjedajući u svoje premijerske, ministarske ili zastupničke fotelje isto kao i on mislili samo o tome kako su sebe zbrinuli, i oni su na vulgarizaciju i osiromašenje Hrvatske, a time i pameti naroda, gledali kao ne nešto što se njih ne tiče. Oni su krivi što postoji netko tko se danas može ponašati tako kako se Kerum ponaša. I sada je valjda konačno jasno da nije problem što postoji Kerum, već što nikada nije bilo dovoljno “Jugoslavena”.
drugarica yugoslovenka popovicka