Iako sam na desetke puta napisao kako je Podravka žrtva isprepletenih
primitivnih političkih interesa, moram priznati da me je iznenadila
žestina političkih reakcija nakon uhićenja Podravkinih menadžera, a
još više razina prevrtljivosti političara koji su
svim svojim bićem “zabrinuti” za budućnost
koprivničkog diva. Čini se da su neke političke životinje vrlo brzo
shvatile kako slučaj Podravka s jedne strane može biti odlično oružje
za potkusurivanje političkih protivnika, a s druge strane Podravka je
iznenada postala moneta s kojom se može utržiti neki politički ustupak,
možda premijerke Kosor, a možda i nekog koalicijskog partnera.
Takva slika hrvatske politike upućuje na to kako političari uopće nisu
shvatili dubinu problema u koji su uvukli Podravku. Zaslijepljeni
svojim interesnim igricama, kao da ne vide da su toliko izopačili
cijeli sustav da čak ni Nadzorni odbor nakon nedvojbenog javnog
dokazivanja lošeg upravljanja nije u stanju pokazati izlazna
vrata svima odgovornima.
Razlog je jednostavan – i sam Nadzorni odbor prava je
politička nakaza, ne odražava vlasničku strukturu, nego je paravan za
demonstraciju političke moći dviju političkih stranaka.
Stoga dajemo punu podršku inicijativi domaće industrije
mirovinskih fondova da se na skupštini isključivo temeljem
glasovanja vlasnika izabere novi Nadzorni odbor te u skladu s tim
potpuno promijeni kako način nadziranja tako i upravljanja Podravkom.
Istina, nikako ne mogu shvatiti zašto kao iskusni
profesionalac predstavnik mirovinskih fondova nije odmah zatražio
smjenu kompromitirane uprave, ali je to grijeh koji se u ovom
političkom metežu može oprostiti. A što da mirovinci
uostalom rade kad još ne znaju ni da li Ljubu Jurčića,
potencijalnog novog predsjednika NO-a Podravke, treba shvatiti kao
stručnjaka ili kao samo još jednog političara na mjestu
predsjednika.
Jurčić je profil čovjeka kojem se može oprostiti što je kao
pravi političar pristao glumiti stručnjaka. Ipak je on u politici
uvijek više bio ekonomist nego pravi balkanski političar.
Međutim, Jurčiću upravo zbog toga više nego predstavniku
mirovinaca treba zamjeriti što odbija javno se izjasniti o
tome da li još uvijek aktualna uprava mora snositi
posljedice blago rečeno nepromišljenih poteza i otići. Pa
što je, Ljubo, tako teško prevaliti preko usana
nešto što se nameće samo po sebi?
Pa nitko ne traži nekakav javni linč, nego samo poštovanje
principa moralnog i transparentnog upravljanja. Takvo što
zaslužio je svaki dioničar Podravke.
Ukratko, ako je Jurčić došao ili je doveden u Podravku zbog
zadržavanja bilo kakvog kontinuiteta u upravljanju, onda je skepsa
mirovinskih fondova načinom njegova odabira u potpunosti opravdana.
Gospodin Jurčić nema puno vremena da dokaže suprotno.
Danas je jasno da politika smije imati utjecaja u bilo kojoj kompaniji
najviše onoliko koliko ima dionica. No, treba razbiti čak i
iluzije ljudi poput Zvonimira Mršića, gradonačelnika
Koprivnice. Čovjek kaže da je spreman debelo zadužiti Koprivnicu kako
bi stekao kontrolni paket u Podravki. Pritom je i njemu samom jasno da
je vrlo upitno kako će grad Koprivnica vratiti takav silan novac uložen
u Podravkine dionice. Hoće li novac prostački izvlačiti čistim
političkim nasiljem iz Podravke? Ma neće to Mršić,
jednostavno čovjek ne izgleda tako.
Međutim, taj simpatični i uspješni gradonačelnik, koji se
hvali superuspješnošću Komunalca, zaboravlja da
on osobno kao gradonačelnik nije načelo (princip), nego obična
biološka činjenica, čovjek. Naime, Mršić je dobio
tako puno glasova da zaboravlja kako ipak neće i ne mora pobjeđivati na
izborima. A što ako umjesto njega u njegovu fotelju sjedne
neki zločesti Mršić pa prvo upropasti Komunalac, a zatim kao
“odgovorni vlasnik” iskamči neke pare iz
koprivničkog ponosa?
![ljubo jurčić](/media/img/7d/08/44db5f09d7240394a8a9.jpeg)
Jurčić je obični interesaš bez ikakvih moralnih načela! U SDP je ušao samo jer je neukog Račana impresionirao svojim znanjem ekonomije, a poznato je da su se novinari FInancial timesa smijali njegovom predizbornom programu iz 2007 gdje je u predvorje europske unije zagovarao plansku privredu što je bilo teoretski neostvarivo! Jurčić nakon što je izgubio od Josipovića i skužio da neće biti premijer, naglo okreće ploču i približava se Jadranki Kosor da bi ukamčio koju poziciju! Ne znam samo kako je očekivao biti izabran kao SDP-ov predsjednički kandidat nakon izjava o gdje je isticao ujake ustaše, koji su se “borili za Hrvatsku”, ali ne i svojeg oca partizana i još pritom napomenuo da je veliki fan Thompsona!