Brodski su izbori znakoviti za medije, ne zbog novinarskog izvještavanja, nego zbog stranačkih oglasnih kampanja

Kad oglas 'glumi' tekst

13.03.2007.
u 16:10

Političari će rezultate izvanrednih izbora, sljedeće nedjelje u Slavonskom Brodu, smatrati znakovitima za parlamentarne izbore u studenome ove godine. No, brodski su izbori znakoviti i za medije, i to s obzirom na  stranačke oglasne kampanje. Večernjak je prošlog tjedna stekao vrijedno iskustvo.

Iako je riječ o oglasnoj kampanji objavljivanoj samo u jednom od Večernjakovih regionalnih izdanja, poučna je za sve, pa svoj današnji prostor posvećujem toj temi kako bih čitatelje upozorila na ono što ih čeka, ali i na pravila kojih će se morati držati i novine i oglašivači. Ukratko, da se i sama ne bih upregla u izbornu kampanju, neću spominjati imena stranaka.

Na Večernjakovim stranicama osvanuo je oglas, grafički gotovo potpuno identičan novinskom tekstu, u kojem su prikazivane loše strane čelnih ljudi nekih stranaka. Iznad teksta stajala je jasna oznaka “sponzorirana reportaža”, a nakon dvije objave, iznad sličnog tekstualnog oglasa vrlo istaknuto pisalo je “plaćeni oglas”. Ipak, čitatelji nisu mogli znati, premda su mogli slutiti, tko stoji iza tih oglasa.

Naravno, odmah su stigle reakcije suparničke stranke. Gdje je bio problem? Provjerila sam, u Zakonu o medijima piše da svaki oglas mora biti jasno označen i vidljivo odijeljen od drugih sadržaja kako kod čitatelja ne bi izazvao dojam da je riječ o redakcijskom sadržaju – što je Večernjak poštovao.

Dalje, sponzorirani sadržaji moraju biti jasno označeni imenom sponzora ili njegovim znakom – što samo prva dva dana objave nije poštovano. I ono najvažnije: “Za sadržaj oglasnih poruka odgovoran je isključivo oglašivač.” Najveću pozornost, pa i reakcije, objavljeni brodski oglasi izazvali su zato što se ispočetka nije znalo tko stoji iza njih. Zanimljivo, nikad nitko nije intervenirao kad je Večernjak objavljivao tzv. teaser, odnosno zagonetne kampanje.

To je niz oglasa koji sadržavaju samo jednu riječ ili znak, a oglašivač poentira na kraju kampanje otkrivajući tko i što reklamira. Ili, slučaj drugi: čitatelj vidi sliku proizvoda, ali nigdje ne piše tko je proizvođač ili naručitelj oglasa.

Ovom pričom želim upozoriti čitatelje da idemo ususret jednoj, zasigurno, prljavoj izbornoj kampanji, češće antikampanji, a na nama biračima je da možda i tu činjenicu uzmemo u obzir kad budemo glasovali.

Želite prijaviti greške?