SUBOTA
26.4.
Kakav
Pantovčak i Banski dvori – takva i Rusanova!
Napokon se može ustanoviti teška bolest velikog dijela
hrvatske nacije: očigledni gubitak prihvaća se i slavi kao povijesni
pothvat! Nakon odlaska Eduarda i Ćorluke, prodaja Modrića za 26 milijun
eura londonskom Tottenhamu očistila je Hrvatsku nogometnu ligu od
europskih formata, pa je sada još sigurnije da nećemo imati
predstavnika u europskim klupskim natjecanjima. Ali hrvatskoj
materijalnoj i duhovnoj sirotinji jako godi tako velik novac, tako
velik klub, tako jaka liga i tako razvikana zemlja u koju je
“naš Luka” prodan. Što je
najgore, i sva hrvatska trenerska, dužnosnička i igračka elita slavi
ovo “veliko priznanje hrvatskom nogometu”,
što znači da i ona Hrvatsku i HNL shvaća samo kao prolaznu
postaju u servisiranju stranaca. Kakav Pantovčak i Banski dvori, takva
i Rusanova!
NEDJELJA
27.4.
Sanader
u Sanaderovu zagrljaju
Današnje novine pišu da je jučerašnji
izborni sabor Hrvatske demokratske zajednice završio u
polupraznoj dvorani, jer su mnogi delegati otišli ne
sačekavši ishod glasovanja. Šteta, jer bilo je
tako napeto, nikad napetije u povijesti izbora stranačkih vodstava u
Hrvatskoj! Za predsjednika stranke, za kojeg su kandidati bili Ivo
Sanader i Ivo Sanader, opet je izabran Ivo Sanader, za potpredsjednika
također Ivo Sanader, u Predsjedništvo su izabrani Ivo
Sanader, Ivo Sanader, Ivo Sanader, Ivo Sanader, Ivo Sanader... i Ivo
Sanader. U Središnji odbor izabrani su Ivo Sanader, Ivo
Sanader, Ivo Sanader, Ivo Sanader, Ivo Sanader, Ivo Sanader... i Ivo
Sanader. U obraćanju punoj dvorani, to jest delegatima Ivi Sanaderu,
Ivi Sanaderu, Ivi Sanaderu, Ivi Sanaderu... i Ivi Sanaderu, Ivo je
Sanader rekao da bit politike nije vladanje nego služenje –
Ivi Sanaderu. Na kraju su svi Sanaderi pljeskali Ivi Sanaderu i
skandirali njegovo ime, a potom su Ivo Sanader, Ivo Sanader, Ivo
Sanader... i Ivo Sanader stajali u redu da čestitaju Ivi Sanaderu i da
ga zagrle. HDZ? Sanader u Sanaderovu zagrljaju! Koja erotika!
PONEDJELJAK
27.4.
Slovenski
izbori – svakog mjeseca!
Vidjeli ste koji put kako mali pas u društvu velikoga, kad
ugleda druge pse, “hrabro” na njih nasrće, pa vam
je ta slika dovoljna da objasnite “hrabrost”
skupine Slovenaca koja je u Plovaniji htjela nasilno ući na hrvatski
teritorij. Čitam danas kako je slovenski premijer Janša
rekao da taj miting potpore Jošku Jorasu “nije
način za rješavanje otvorenih graničnih pitanja”,
ali, kako smo ne jednom čuli i vidjeli, svekolika slovenska politika
skupa s Janšom i te kako se koristi velikim psom, Europskom
unijom, u posezanju za hrvatskim morem, kopnom i novcem hrvatskih
štediša. Da je negdje na granici sa Slovenijom
skupina Hrvata, i to uz poticaj značajnih stranaka i političara,
pokušala prodrijeti na slovenski teritorij, taj bi incident
odjeknuo kao početak trećeg svjetskog rata. Kad god se sa slovenske
strane takvo što dogodi, a dogodi se bar jednom mjesečno,
hrvatski političari veličaju naše prijateljstvo sa
Slovenijom a napade na Hrvatsku pripisuju predizbornoj kampanji, pa
ispada da su u posljednjih osam godina u Sloveniji izbori svakog
mjeseca!
UTORAK
28.4.
SDP-ovi
i HDZ-ovi Boške Buhe
Zoran Šprajc reče sinoć u Dnevniku kako su učenički
prosvjedi prvi veliki bunt mladih nakon 1968. godine.
Ošišani voditelj “najgledanijih
trideset minuta” ošišao je povijest,
jer su 1971. prosvjedi mladih bili višestruko masovniji, pa
je tako priznao da mu radi samo lijeva strana mozga. A i neizravno je
potvrdio sumnje da iza učeničkih prosvjeda stoji SDP, što
neki članovi SDP-ovih hijerarhija – Vojko Obersnel, Luka
Denona, Deni Vitković... – i nisu krili. A i zazivanje Tita i
Šuvara te sumnje potiče. Za moć i imidž političke stranke
nije beznačajna sposobnost da potakne masovne prosvjede. Svojedobno je
tu sposobnost imao i HDZ. Pa se i te kako okoristio skupom na splitskoj
rivi na početku 2001. godine, premda se poslije, osojivši
vlast, popišao po svemu što je na tom skupu
rečeno. HDZ je tada zloupotrijebio iznimno osjetljivu populaciju
– branitelje, a SDP sada također iznimno osjetljivu
populaciju – učenike. Budući da su se po ljevičarstvu HDZ i
SDP odavno izjednačili – zajednička metafora za njihove
nakane i na splitskom skupu i na učeničkim prosvjedima može biti slika
Boška Buhe koji uz ushit svojih zapovjednika skače na
neprijateljske tenkove!
SRIJEDA
29.4.
Jesmo
li mogli bez Fritzla!?
Htio ne htio, prisiljen si danima slušati i čitati o
austrijskom monstrumu Josefu Fritzlu. Pomišljam
nešto za novinara jako bogohulno: možda o njegovoj gadosti
nigdje nije trebalo objaviti ni jedne jedine riječi. Možda ga je
trebalo suditi, osuditi i smaknuti ili strpati u doživotni zatvor u
potpunoj tajnosti. Zašto smo jako radoznali za ono
što je taj zločinac radio? Možda i zato što u
svima nama ima nešto od njegovih bolesnih nagnuća,
nešto od njegova sadizma!? Možda zato što svoju
nevinost ili grešnost uspoređujemo s njegovim opačinama,
svoju normalno rođenu djecu s njegovom rođenom iz incesta? Možda se
duševno zdravlje medijskog čovječanstva razlikuje od
zdravlja iz prijašnjih epoha i po tome što ono
danomice samo sebi pokazuje svoje najstrašnije rane. Ako
duševno zdravlje izjednačimo s tjelesnim, onda je medijsko
prikazivanje Fritzla kao stavljanje otrova u sve vodovode svijeta iz
kojih ljudi piju vodu. Je li nam otrov potreban –
suvišno je pitati. Poboljšava li se ili se možda
kvari i truje svijet doznajući svaki dan nove gadosti koje je čovjek u
stanju učiniti!?
ČETVRTAK
30.4.
Razlika
između praznika i blagdana
Ima jedna bitna razlika između vjerskih i “lijevih”
državnih blagdana. Recimo, prije oko mjesec dana bio sam planirao za 1.
svibnja na nekoliko dana otići u Dalmaciju, u svoje rodno selo. No
nisam otputovao jer sam sa stalnim osjećajem da je 1. svibnja
“još daleko” dočekao ovaj tjedan i ne
znajući da je praznik u njemu. Kako sam kasno shvatio koliko se praznik
približio, kako su mi ostali repovi nekih poslova u Zagrebu i kako se
nisam bio pripremio za put, nisam otišao.
Pogriješio sam u odbrojavanju, zapravo nisam uopće
odbrojavao. Kad je riječ o vjerskim blagdanima, odbrojavanje počinje
davno prije njihova datuma i obuzima nas neko uzbuđenje po kojem se
blagdan i razlikuje od praznika. To je razlikovanje religijsko,
božansko. Vjerski blagdani ljude nadahnjuju, približuju ih Bogu, s
njima dotičemo vječnost i vječnost dotiče nas. Volio bih da takvu
svetost imaju i državni praznici, da nam ne dođu iznenada i zateknu nas
nepripremljene, a to se može postići tako da nam domovina u slavu koje
imamo praznike također bude religija, domovina Božja.
PETAK
2.5.
Je
li se Fumić uplašio pakla?
“Ma pogledajte samo fizionomiju lica ovog lika Fumića. Ne
bude ti ni svećenik pri samrti pomogao. Fumiću, tvoj prijatelj Lucifer
te očekuje širom otvorenih ruku.” To je komentar
čitatelja na jednom internetskom portalu o Ivanu Fumiću koji je bitno
ublažio svoju jasenovačku tvrdnju o Crkvi kao bastionu
ustaštva. Samo je, kaže, htio reći kako bi bilo dobro da
kardinal Bozanić dođe u Jasenovac i zauvijek ukloni dvojbe oko žrtava.
A tvrdnju je ublažio nakon što je zagrebački nadbiskup
pozvao Državno odvjetništvo da reagira na klevete i uvrede u
Jasenovcu. Je li se Fumić doista uplašio pakla koji mu
proriče čitatelj? Možda se uplašio pakla zatvora? Mislim da
se s tim mogućim strahom može povezati Bozanićeva izjava koja je
zbunila i novinare i tužiteljstvo. Vjerojatno kardinal i nije mislio na
kazneni progon jasenovačkih govornika, možda je posrijedi profinjena
aluzija na represiju u komunizmu u kojem bi se za optužbu sličnu
Fumićevoj, ali koja bi prokazala komunizam kao bastion zločina,
odležalo pet, šest godina zatvora. A optužnicu bi zastupao
– komunistički javni tužitelj Ivan Fumić.
TJEDNA INVENTURA