Kad su dekana Fakulteta prometnih znanosti novinari upitali kako se moglo dogoditi da oni nastavnici toga fakulteta koji su osuđeni zbog korupcije i dalje normalno primaju plaću, on im je odgovorio kako je to zbog toga što je riječ o živim ljudima, pa se o tome mora voditi računa.
E, to je, vidite, zanimljiv odgovor. Ne samo zato što je iskren i emotivan nego i zato što je ispunjen jednim dubljim značenjem. Jer, kad se kaže da je riječ o živim ljudima, onda to podrazumijeva da su to obični ljudi, poput vas ili mene. Kao takvi, ti su ljudi i činili nešto što je normalno da se čini, to jest prodavali su ispite. I sad se tim živim, normalnim ljudima, dogodio peh: uhvaćeni su na djelu.
Pa kad ih je već ta nesreća zadesila, onda se prema njima treba i odnositi kao prema unesrećenima: treba ih razumjeti i pomoći im koliko se može. Treba im, dakle, davati plaću. A iza toga opet stoji cijelo jedno razrađeno shvaćanje obrazovanja i javnoga posla.
Po tom shvaćanju, fakulteti nisu ništa drugo nego svojina ljudi koji na njima rade, te oni slobodno raspolažu svime što fakultetu pripada, pa tako i kriterijima prolaznosti na ispitu. U tom smislu nije nimalo slučajno što su neki entuzijasti svojedobno pokušali Prometni fakultet i doslovno privatizirati. Ali, on nije osamljen.
Eto, čitam ovih dana da su se ekonomisti sjajno dosjetili: osnovali su ljetnu školu, na kojoj čovjek – plativši 2000 kuna – može položiti one ispite koje na fakultetu nije mogao, pa je i prolaznost na fakultetu bila, recimo, 20 posto, a ovdje je 100 posto.
Odakle sve to dolazi? Kako su ljudi počeli vjerovati u tako monstruozne pretpostavke i činiti tako strašne stvari? Kad je riječ o Fakultetu prometnih znanosti, to nije teško zaključiti: podvala je sadržana već i u njegovu imenu, jer nema na ovome svijetu ničega što bi se moglo nazvati prometnom znanošću i izjednačiti s kemijom, fizikom, ili filologijom. Ali, kako je s ostalima?
Jesu li i drugi skloni učiniti ono isto što su već učinili ekonomisti? Bojim se da jesu. Zaključujem to po činjenici da se ne bune. U ovom se času sudi desecima sveučilišnih nastavnika, a nema među njihovim kolegama nikoga tko bi se upitao kako je do te sramote moglo doći i što učiniti da više ne dođe. Mora biti da je u svima nama prevladala spoznaja da su sve to živi ljudi.
U ovom se času sudi desecima sveučilišnih nastavnika, a nema među njihovim kolegama nikoga tko bi se upitao kako je do te sramote moglo doći i što učiniti da više ne dođe.
Komentara 7
Sramotni fikus Bjeliš na sve ovo šuti, a trebao bi urlati do neba. To je problem. Sutra po okončanju postupaka osnovat će kakvu komisiju i 2015. donijeti sud, umjesto da sjede u sudnici i slušaju nevjerojatne priče iz naše stvarnosti, koje svojom benevoletnošću podržavaju.
\"Profesori\" Prometnog fakulteta, ako se tako mogu nazvati prodavači upisa, vježbi, seminara, ispita, diploma od ing do dr, drže po deset (brojem:10) pa i više predmeta (svaki, da ne bi zabune bilo). Rektor Bjeliš to smatra najboljim hr dostignućem Bologne.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
A da pokušaju s provjerom doktorata u orjunaškoj utvrdi koja se naziva Filozofski fakultet? Ili na onoj možda manje poznatoj: Fakultet političkih znanosti !?