Dan nakon što je grčki sudac dubrovačkog kepetana Kristu Laptala, na
zaprepaštenje valjda cijele Hrvatske, osudio na 14 godina robije,
uvijek “vrlo dobro obaviješteni” Ivan Zvonimir Čičak je, čudeći se tome
zaprepaštenju, zapravo poručio čitateljima da se toj drakonskoj kazni i
ne treba toliko čuditi. Jer da on zna “iz svojih izvora”, a u čiju
pouzdanost, dakako, ne treba sumnjati, da je kapetana zbog droge
pratila i naša policija i, da ga nisu uhapsili Grci, da bi ga uhitili
naši!
A da je sve to saznao “od visokog policijskog izvora”. Policija i
ministarstvo su to demantirali, ali Čičak je bio uporan baš kao čičak,
uvjeren u svoj “visoki policijski izvor”. Demantiranja nisu Čička
pokolebala. Dapače. Čak je sazvao i “konferenciju za novinare” kako bi
se samoobjasnio. Od svojih tvrdnji nije odustao. Da ga je grčki
tužitelj pozvao za svjedoka, valjda bi se i odazvao. Kakvo bi pak to
svjedočenje bilo? Pouzdano kao i Čičkov “visoki izvor”!
Gdje je sada, nakon što je grčki sud kapetana Laptala oslobodio, taj
Čičkov tako pouzdan “visoki policijski izvor”? Sada na gotovo istim
stranicama na kojima je Čičak naivne, a začuđene i ogorčene,
razuvjeravao da ne budu lakovjerni i bedasti glede dubrovačkog
kapetana, nakon što sudac na njemu nije našao krivnje, čitamo – kao da
Čičak nekoć ništa nije ni pisao – dirljivu sagu o nevinom kapetanu!
RIJEČ-DVIJE
