Europa je pokazala put iz krize koju je prouzročio američki
kapitalizam; sada se treba vratiti na mjesto zločina i postaviti zdrave
temelje za kapitalizam 21. stoljeća. S tom su namjerom predsjedatelj
Europskoga vijeća francuski predsjednik Nicolas Sarkozy i predsjednik
Europske komisije Jose Manuel Durao Barroso protekloga vikenda, s
mandatom koji su dobili na prošlotjednome sastaku na vrhu EU 27, stigli
u Camp David da na to nagovore američkoga predsjednika na odlasku
Georgea W. Busha.
Novi svjetski sustav Barroso je opisao kao ”tržišno gospodarstvo s
pravilima, tj. društveno tržišno gospodarstvo, odnosno ono što se
naziva europskim modelom”.
Bushu to nije bilo po volji; on bi da se sustav tako promijeni da sve
ostane isto. Republikanska je ideologija – a posljednjih su se dana i
Bush,i republikanski predsjednički kandidat John McCain na ideologiju
često pozivali – da je ikakvo miješanje države u gospodarstvo a priori
loše. Zato državne intervencije treba ograničiti na spašavanje banaka
kako bi krediti ponovno potekli.
I što zatim? Sve iznova? Nadati se da se novi naraštaji bankarskih
upravitelja neće polakomiti za brzim dobicima i bonusima koje im nose?
I Sarkozy i Barroso ističu da novčarski sustav mora služiti građanima i
tvrtkama. Ako ga se ponovno prepusti samome sebi, kako spriječiti da
opet ne postane sam sebi svrhom i iznova ne skrene u ponor?
Odgovor republikanske ideologije njezin je univerzalan odgovor na sva
pitanja: treba pomoći bogatima da postanu još bogatiji, a njihovo će se
bogatstvo potom prelijevati naniže; valjda je i Franjo Tuđman do
zamisli o podjeli Hrvatske među 200 obitelji došao od kakva bogata
hrvatoameričkoga republikanca.
Na njemu utemeljena privatizacija hrvatsko je gospodarstvo bacila na
koljena i izbrisala srednji stalež, a zbog takva novčarskoga sustava
sada posrću i najbogatija svjetska gospodarstva. No, McCain ga i dalje
ponavlja kada napada prijedlog demokratskoga predsjedničkoga kandidata
Baracka Obame da se najbogatijima povećaju porezi te da se tim novcem
potakne kupovna moć pučanstva. Iz potonje bi izrasla potražnja te time
i rast proizvodnje.
Bush je na kraju nevoljko popustio i pristao prije kraja godine
ugostiti svjetski summit s “europskom” agendom. Potpuni nadzor
novčarskoga poslovanja za Sarkozyja je osnovno počelo; ni jedna mu
ustanova ne smije izbjeći.
Upravo su hedge-fondovi, koje su same banke osnivale da im
špekulacijama fiktivno povećaju dobit te, susljedno, bonuse njihovim
upraviteljima, a koje manje-više svi optužuju kao glavne krivce za
krizu, izvan svakoga nadzora; žestoko mu se donedavna opirala čak i
njemačka savezna kancelarica Angela Merkel. Izvan nadzora su i agencije
za rating, koje su, k tome, često u vlasništvu upravo ustanova koje
rangiraju!
Nagrade upraviteljima poticale su na brzu zaradu, bez razmišljanja o
budućnosti; sada bi ih se, i u privatnome sektoru, zakonski ograničilo
i vezalo uz dugoročnu opstojnost.
Upravo bi se takvim nagradama u Hrvatskoj mogao podignuti standard
stanovništva, kupovna moć, potražnja, pa time i rast. Zamislite, na
primjer, da se Zakonom o radu mjesečna isplata glavnome izvršnome
dužnosniku ograniči na, na primjer, osam najmanjih plaća koje je taj
mjesec isplatio, ili na četiri prosječne.
A godišnji bonus – u slučaju da tvrtka dobro posluje – na, recimo, osam
božićnica. Malo bi se koji poslodavac tada usudio gledati na radnika
kao na trošak i i te kako bi skrbio za njegovu dobrobit! Bio bi to
pravi kapitalizam s ljudskim licem!
EUROZOV
Kapitalizam s ljudskim licem
