Tomislav Karamarko mogao bi postati prvi predsjednik vladajuće stranke, a da istovremeno nije premijer. Naravno, ako HDZ dobije izbore, bilo izvanredne, bilo redovite.
To proizlazi iz intervjua Tomislava Čuljka, političkog tajnika HDZ-a objavljenog u ovotjednom Globusu. Govoreći o potrebi jačanja političke uloge Sabora, on nudi dva modela. Jedan je “da predsjednik vladajuće stranke bude predsjednik Sabora čime bi ta institucija dobila maksimalan utjecaj...
U takvom modelu moć bi bila u Saboru”. Drugi model je, kako kaže, “da predsjednik vladajuće stranke bude predsjednik države, no tada bi se mijenjao cijeli sustav jer bi predsjednik tražio veće ovlasti.” Ovaj drugi model malo je vjerojatan. Podrazumijevao bi da se Karamarko već za godinu dana, krajem 2014., izloži riziku vrlo vjerojatnog poraza u izbornom srazu s Josipovićem.
Kad bi izgubio, poljuljao bi i svoj položaj na čelu HDZ-a, a luzere nitko ne voli. Pitanje je zašto politički tajnik HDZ-a već sada, dvije godine prije redovitih parlamentarnih izbora, traži pravo mjesto za svog predsjednika. Tomislav Čuljak je ozbiljan političar, kažu, stvarni gubernator Vinkovaca i tog dijela istočne Slavonije, samozatajan i proračunat. Ove njegove riječi ne mogu biti samo puko špekuliranje.
Mogući odgovor na to pitanje jest teza da su u vrhu HDZ-a procijenili da Karamarko nije “rođen za premijera”. Sanader je, svojim gardom, bio oličenje lidera, premijer od formata kojem su se divili i Berlin i Beograd. Bio je istovremeno nadministar vanjskih poslova. Takav je i Zoran Milanović. U intervjuu za BBC, na užarenom stolcu pred engleskim novinarom-provokatorom, snašao se briljantno.
Državnički je obranio HDZ od optužbi za desni ekstremizam. Nije bilo malo onih koji su bili ponosni na takvog premijera. Ne mogu zamisliti Tomislava Karamarka u toj BBC-jevoj fotelji. Ali, ako HDZ dobije parlamentarne izbore, mogu ga zamisliti u fotelji Josipa Leke. Samo, tada bi ipak morao dolaziti u Sabor.
